Razvoj na temeljima projekata koje smo napravili, koje radimo i koje planiramo napraviti....

U ne tako davnim vremenima, postojala su državna poduzeća koja su se bavila građenjem i projektiranjem. Ta su poduzeća zapošljavala velik broj radnika, stručnjaka, majstora zanata. Poduzeća su bila uspješna i na dobru glasu, pa su kao takva bila tražena i u inozemstvu.
Hidroelektera, Konstruktor, Viadukt...samo su neka od tih poduzeća.

Jedno takvo poduzeće, hrvatsko poduzeće, dobilo je unosan posao u.... nekoj zemlji u Africi.

U jednom malom selu u dalekoj Africi, prilikom otvaranja gradilišta, održano je svečano predstavljanje tog hrvatskog građevinskog poduzeća.
Lokalno stanovništvo postavilo je binu s govornicom, obukli su svoje svečane kotulice od palmina lišća, namazali kosu blatom, lica prošarali bojama i  veseli i nasmijani dočekali visoke uzvanike.

Predstavnik poduzeća, fin uglađen gospodin, utegnut u Varteksovo odijelo stao je za govornicu i započeo svoj napisani govor.
bla bla...bla bla.... - hvalio je uspjehe svog poduzeća u Hrvatskoj i diljem svijeta
bla bla...bla bla.... - govorio  je o vrijednosti raznih projekata koje je poduzeće izvelo

nakon svake njegove stanke, lokalno afričko stanovništvo, domoroci veselo su pljeskali i uzvikivali ZUMBA, ZUMBA.

bla bla... bla bla.... - nastavljao je svoj govor uglađeni gospodin
ZUMBA, ZUMBA, uzvikivalo je lokalno stanovništvo.

Mi ćemo izgraditi autoput, široke ceste! govorio je gospodin

ZUMBA, ZUMBA uzvikivalo je veselo stanovništvo

Mi ćemo dovesti vodu u vaša sela! Izgraditi ćemo vam kanalizaciju! govorio je gospodin

ZUMBA ZUMBAAAA veselilo se lokalno stanovništvo

Mi ćemo dovesti struju u vaše kuće! Izgradit ćemo škole i vrtiće za vašu djecu!!! uživio se gospodin

ZUMBAAAA ZUMBAAAAA vrištali su i stari i mladi

Govor je uskoro završio, a iscrpljeni govornik osjetio je potrebu olakšati se. Kako je selo bilo siromašno i tek je trebala započeti njegova izgradnja i preobražaj u urbanu sredinu, zahoda nije bilo, pa se govornik odlučio olakšati iza jedne mlade palme.

Kad je bio gotov, zakopča šlic i okrene se, a pred njim desetak domorodaca, šarenih i nasmijanih, upiru prstom u njegov .....šlic... i komentiraju: TAKO VELIKI ČOVJEK, A TAKO MALI ZUMBA!!!!!!!

Ovog sam se vica sjetila onaj tren kad sam počela čitati navodni gradonačelnikov govor koga nam je prezentirao kolega bloger na svojoj web stranici i na potalu Grada Paga.

Dok sam čitala taj navodni intervju, svašta mi je padalo na pamet, a kad sam završila s čitanjem, odustala sam od replika, ispravaka netočnih navoda i podsjećanja.

Zaključila sam da je najbolje da (za sad) s vama podijelim samo smijanje na sve izrečeno.

Cerekajmo se i keljimo, to je najbolji projekt koga je za vrijeme svoje vladavine, ovaj gradonačelnik napravio, jer ''ki ga nezna, skupo bi ga plati....''

PAŠKA POSLA

U nekoliko navrata, izazvana pojavljivanjem ''brendiranja'' svega paškoga
razvila se rasprava koja je na kraju kao rezultat, izbacila jednu za mene sasvim novu teoriju ''života na ovom otoku''

Za početak samo nekoliko usporedbi:

Gdje rastu Lunjske masline? - u Lunu
Odakle je Povljanski pomidor i Povljansko zelje? - iz Povljane
Gdje je Kolanjsko blato? - u Kolanu

I ništa od svega toga ne naziva se Paškim samo zato što se nalazi na otoku Pagu.

Pa da krenem:

Početak svih početaka bila je SOL.

Ono što je za naftaše vrijednost nafte u zadnjih 150-200 godina, to je za Pag i Pažane bila PAŠKA SOL kroz proteklo tisućljeće i kusur godina.
(I tako je bilo sve do 2007. kad je prometno funkcionalnom studijom neki vizionar zaključio da sol za Pag i Pažane više nije bitnI izvor zarade).

Od nafte se stvarao Dubai, a od PAŠKE SOLI stvorio se grad Pag. I to čak 2 puta. Ako ne i tri.
Kako se svako naselje, selo i na kraju grad, stvarao oko nečeg profitabilnog, tako ostaje činjenica da su Pag i Pažani nastali upravo radi PAŠKE SOLI i solane.

Kao i u svemu, neki znaju bolje, neki imaju više sreće, pa je tako bilo bogatih i siromašnijih Pažana.

Poslom vezanim uz PAŠKU SOL i solanu, ljudi su odlazili u svijet, trgovali i donosili nazad u Pag razne stvari iz svijeta.
Jednog lijepog dana, neki je Pažanin na službenom putu u, pretpostavimo, Veneciju, ugledao lijep ručni rad - čipku.
Moguće da je s njim bila i njegova žena, ili joj je čipku donio na dar. Kako god bilo, čipka je došla u Pag.
Gospođi i njenoj svojti čipka se svidjela, a kako su bile šesne, šparne, šmodne i rukotvorne, htjele su i same izraditi takvu divotu.
I mic po mic, nasalo je micano, rez po rez, rizano, bod po bod.... i eto nam PAŠKE ČIPKE.
Bogate žene paških velemoža imale su pune ruke posla. Praveći im društvo, i njihove sluškinje družbenice naučile su se šivati PAŠKU ČIPKU. Malo po malo čipka je izašla iz palača, i uz svakodnevno pletivo našla je mjesto u domovima svih koji su imali nešto novaca za kupnju konca. Ubrzo je postalo logično da se šivanjem čipke može zaraditi i prehraniti glasna usta, pa su pojedine Paškinje mogle zapostaviti i polje i blago, da bi ostale doma i radile unosan posao - šivati PAŠKU ČIPKU.
I tako je uz bijelo zlato PAŠKU SOL, Pag dobio još jedno bijelo zlato, PAŠKU ČIPKU.
Paško pučanstvo dičilo se PAŠKOM NOŠNJOM, PAŠKIM TANCEM i PAŠKIM KARNEVALOM, koji je kao nigdje u Hrvata, zaslužio i PAŠKO KOLO.

Uz PAŠKU SOL, Bogatiji Pažani, posjednici i veleposjednici u svom vlasništvu imali su i blago. Blago su PAŠKE OVCE.
Njihovi vlasnici Pažani, diljem otoka imali su svoje ovčare, cobane, da za njih nastoje njihovo blago.
Od Fortice do Kolana, Pažani su imali svoja stada koja im je čuvalo lokalno stavništvo.
Pažani, velemože posjedovali su i vinograde iz kojih je nastajala PAŠKA ŽUTICA.

Na daleko poznata PAŠKA SKUTA, PAŠKA JANJETINA i još dalje poznat PAŠKI SIR, bili su vlasništvo PAŽANA.

Koliko je Paga, toliko je i Paških koludric. Skupa sa PAŠKIM BAŠKOTINOM čine neodvojivu cjelinu. Kroz povijest, paške su koludrice bile čuvarice svega Paškoga blaga. Za divno čudo, još se nitko nije sjetio posegnuti za njima i nazvati ih svojima, kao što to uspješno čine sa PAŠKIM SIROM, PAŠKOM ČIPKOM I PAŠKOM NOŠNJOM.

U novije doba, pojavom ''letečih kumprilov'' razvila se teorija o vanzemaljcima koji stoljećima obilaze ovaj otok.
Ideja o takvoj reklami iznjedrila se iz Paškog pera, potom je na kratko poduprena Paškom udrugom CIMP. I odjednom, na drugom kraju PAŠKE VALE osvanuo je PAŠKI TROKUT.

U grad Pag uvijek možete doći iz pravca PAŠKE SOLANE, ili jednostavno uploviti kroz PAŠKA VRATA.

Zaključak je da je sve vezano uz GRAD PAG od davnina nazivano PAŠKIM i kao takvo, od uvijek i za svagda bilo je i biti će PAŠKO, ne otočko, već vlasništvo i blago GRADA PAGA.

Za kraj navodim jednu pojavu, sa tipično paškim karakteristikama, a to je PAŠKA STRANKA, čiji je moto - PAŠKA STRANKA PAŠKA POSLA.

Jesmo li do sada na ove stvari gledali na ovakav način?
Zanimljivo, zar ne?

Slana jutra

(zalazak sunca sa 'čeke' iznad starog grada)

Iza drugog svjetskog rata Pagom je dominiralo poduzeće koje je masovno zapošljavalo pažane, a bavilo se raznim djelatnostima. Glavna djelatnost, naravno, bila je proizvodnja soli, a sve drugo bile su razne uslužne djelatnosti.
S vremenom, poduzeće je preraslo samo sebe, pa se razjedinilo na nekoliko radnih organizacija:

Budućnost - komunalno poduzeće, u kojoj je dana 1.1.1956. prvi upisan bio Kurilić Jakov, od oca Luke, rođen 15.8.1928. godine,
a najstariji radnik upisan u knjigu bila je čipkarica Kaurloto Fumica, rođena 23.11.1893. godine.

Iz Budućnosti izrodili su se Solana, Zanatstvo i Komunalije kakvo danas znamo.

Bila je tu još i Mjesna zajednica, pa Dubrava zanatsko poduzeće Pag, koja je također utrnula.

Matične knjige radne organizacije Budućnost, Dubrava i Zanatstvo nalaze se u ormaru u kancelariji poduzeća Zanatkomerc.
Čiste su i nisu previše prašnjave. Pazila sam na njih kao da su najfiniji porculan u regalu. Ako imate uvjete za mirovinu, a radili ste u tim RO-ima, nema problema. Svi podaci su tamo, spremljeni i na sigurnom.

Nakon ovakvog uvoda, nekako je potpuno normalno reći da sam kancelariju Zanatkomerca nakon skoro 25 godina staža, zamijenila sa kancelarijom u Solani.

Prije ovih ''čipkastih'' prepucavanja koji u zadnjih par godina prate ''brendiranje'' našeg grada, bilo je logično Pag povezati najprije sa soli.
Pag - sol.
Pag - sir.
Pag - janjetina.
Pag - čipka.

Što mogu reči o svom novom radnom mjestu?
Osim što mi se ostvario vjekovni san svakog čistokrvnog pažanina, da radi u Solani :) ja se još mogu pohvaliti jednom zanimljivosti. Za neke će to biti nevažan detalj, međutim meni je to jedan poseban događaj, rijetko viđen, a o osjetilima da i ne govorim.
Dakle: vidjeti Pag u 6 sati ujutro, izlazak sunca, tople naranđaste boje iznad bijelih vjetrenjača, plavo zelena bonaca ''ka uje''..... neprocjenjivo.

Za sve ostalo imate mastercard.