karneval

Ovaj karneval proša je ka i većina zimskih karnevalov do sad: dan sunca, dan kiše, dan juga, dan bure, dan čevapov, dan kobasic ... ali i dan fažola i dan friganih jaj.
Ka i uvik, na pijacu je bilo vidit svakakovoga svita.
I maškaranih i nemaškaranih, i šmodnih i nešmodnih, i treznih i pijanih, i uvik istih ali i nekih novih.
U nediju nas je pustilo.
Ni puno puhalo i ni bilo puno mrzlo. Povorka je bila dobro popunjena, ali je više bilo onih ki se već tradicionalno držiju Muraje i škal od Uhlinca.

Škalari

najlipša Paškinjica, by Šljivo

Hrvoje, Ludi šeširdžija
bolji od odriginala

by Elvis

By Elvis

mlade nade by Elvis

by Elvis

by Elvis

by Elvis

barba Burin, najstariji aktivni glazbar......  fali nam barba Miško :(

Tito, by Elvis

parti je..... 

Sircić

U organizaciji Grada Paga, Turističke zajednice Grada Paga, Centra za kulturu i informacije Grada Paga, na paškoj pijaci za vrijeme trajanja paškog karnevala održana je i tradicionalna Tumbula Grada Paga.

Nas tridesetak koji smo kupili tradicionalne Tumbule Grada Paga, skupili smo se oko Bine Grada Paga, izvadili olovke i napeto zaokruživali izvučene brojeve.

Pokrovitelj, olitiga onaj ki daje nagrade, su Grad Pag i Turistička zajednica Grada Paga.

Za Cinkvinu dobitak je bi Paški sir Grada Paga, a za Tumbulu nagrada je bila Janjac Grada Paga.

Broji su hodili pomalo ali siguro.
I kako to i inače mora bit, nagrade su tradicionalno, opet, po ki zna ki put, došle u moju fameju.
I Janjac i Sircić.
Doduše ovaj put samo pol sircića, jerbo smo cinkvinu podilili Luka Kantar i ja. Janjac je poša mome barbi Kapetanu.
Pa kome pravo kome krivo.

Ovaj tekst posvećujem onima koji su prije četiri godine na sva usta lajali preko portala kolege blogera: NAMEŠĆENO NAMEŠČENO!! 

Paški sir - polovica

dobitni listić (54)

Vangrada i vikendaši

U Budinovu ulicu, stigle su horde neotesanih kontinentalaca, kakti zagrepčanaca, sa ranije modificiranim paškim genima. 
Za očekivati je nastavak prošlogodišnjih gladijatorskih borbi. 
Jutros sam ja osobno imala priliku pospikati se sa gospođom koja je uz katridicu, kamen i veslo, za ispomoć uzela susjedu koja je lani kod suca za prekršaje već ostavila par stotina kuna.
Upozorenje ostavljam svima koji se slučajno ili namjerno nađu na Vangradima, a posebno ekipi iz Fijoka.


U slučaju da na Vangradima uočite parkirno mjesto na kojem kao rezervacija stoji katridica, kamen, veslo ili nečija punica, odmah nazovite komunalnog redara i dežurnog djelatnika iz Paga 2.
Ni u ludilu nemojte zvat policiju jer će i vama i toj spodobi nakeljit kaznu za ometanje javnog reda i mira pa ćete kod suca za prekršaje morat dokazivat nevinost.


Kamenja po vangradima, zaštitni su znak osoba koje u ljetnim  mjesecima obitavaju u Budinovoj ulici. 


Što nam to govori o ljudima koji su svoj radni vijek proveli u civiliziranoj metropoli?

Paški sir

Ovih dana na sve strane čitam o velikom uspjehu paškog sira.

Napokon su reklame urodile plodom  i paški sir je osvanuo na većem broju naslovnica nego smo do sad navikli.

Paška sirana, kao najstarija sirana na otoku, ''majka svih sirana'' kako ju je svećano nazvao voditelj radio emisije Turki party i  Sirana Gligora, sirana poznata od Amerike do Japana, najveći su proizvođači paškog sira.

Kako je u modi gastro turizam, od ovakve reklame mogli bismo očekivati lijepi broj novih gostiju. A fala dragom Bogu, imamo na otoku nekoliko lijepih restorana i konoba u kojima se bez srama mogu kušati sve varijante paškog sira.

Neki dan u Pagu je boravila poveća skupina Amera i nešto Francuza, kušaća sireva. I nisu jedini. Svako malo neki stranac po novinama opisuje gastronomski užitak s Paga.

Naletim danas na tekst u zadarskom listu  paški sir gdje između ostalog piše o tome kako će dvije Amerikanke, jedna hrvatskog porijkla, napisati knjigu o restoranima na otoku i jelima koja se rade s paškim sirom.

Mislim se, pa koja se to jela rade sa paškim sirom?

da nije paštašuta, sa ''nagratanim'' sirom?

da nisu njoci, posuti naribanim sirom?

da nisu trokutići narezanog paškog sira?

da nisu fete paškog sira pokapane maslinovim uljem?

da nisu kockice sira uronjene u maslinovo ulje?

za drugo ne znam. 

Paški sir je jelo.

Puževi zubi

puževi zubi

Proljeće je.

I naš Fuad je već u Pag.

Barkuni su već više-manje oprani od zimskih naslaga soli.

Priroda je još neprirodna.

Već mjesecima nije pala poštena kiša. Sve je suho ko barut, a ovce piju kloriranu vodu. Sira, kažu, biti će malo.

Iako je baš ne volim, i ja čekam kišu.

Kao prvo, da opere moju ulicu od pišaline i hračaka objesne omladine ovoga grada koga ja tako volim.

Zatim, da spere sol sa fasade, da natopi žedne petospore i murve u paškome parku i da pruži šansu skoro pokojnim palmama.

Kad padne kiša, namnožit će se šparoge, a puževi će gladni isplizat u potrazi za friškom travom.

Jeste li znali da puževi imaju zube?

Da, puževi imaju zube a njihov broj različit je od vrste do vrste. Literatura kaže da puž vinogradnjak (Helix pomatia) ima oko 20000 zubi (140 nizova sa 150 zubića u svakom redu.

Nakon ovoliko dugog posta i nemrsa, kad gladni puževi krenu u pohod, treba biti jako oprezan jer postoji realna opsnost se gladni puž, sa toliko zuba u ustima, neće samo tako lako dati ubaciti u vašu šprtu ili najlon.

Rođendan

Ovih dana navršava se točno treća godina postojanja ovog bloga.

Prije tri godine, čudovišna izmišljotina ljudskog uma potaknula me je da zapisujem svoje misli na ovaj virtualni papir. U međuvremenu, prvobitna ideja nije nimalo izgubila od svoje vrijednosti, a dobila je i  nadogradnju u vidu grintanja i prigovaranja.

Danas smo ispratili našega Marka, užgali smo ga na našemu ''gradskome'' mostu i mutavo, bez onog zadnjeg kola za koga generacije devedesetih nemaju pojma što znači, otišli doma.

Na pijaci je bilo - dobro. Klasični paški zimski karneval. 

Stotinjak ljudi, od toga 90% standardna, stalna postava (po paški bi se to reklo: uvik iste gubice), tri je dana kolalo paško kolo i điralo s rukama u džepovima. Nekolicina je iskoristila priliku objesiti se o stol improvizirane Lorencove birtije i čitavu večer ispijati pivo. Bilo je i za piti i za jesti. Kobasice, čevapi, fažol, gulaš, tripice, kokice, palačinke.... Baloni i šećerna vuna.... Svakome po mjeri, a djeci po zaslugama :)

U nedjelju je bila tradicionalna povorka. Svjedoci kažu - nikad kraća. Bilo je desetak nošnji i pedesetak maškara. Ostali pažani glumili su turiste, naslagani na škale od Uhlinca, okidali mobitelima i foto aparatima.

Kaže barba Stipe Koren da je djeci dolazak na pijacu dozvoljen tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća.(!) Vjerujem da je tada grad bio pun ljudi, odraslih, u najboljim godinama, pa su im mala djeca samo mogla smetat prilikom kolanja. Danas, da nema vrtićke i osnovnoškolske djece, na pijaci ne bi bilo žive duše.

Na plakatu kojim je najavljen ovogodišnji zimski karneval, pisalo je da će biti tumbula, sa bogatim  nagradama. I u nedjelju i u utorak.

Kako već pune tri godine čekam da ponovno zaigram tumbulu, baš sam bila vesela. I čekala, čekala, čekala.... ali nitko nije imao pojma o nikakvoj tumbuli u nedjelju. A plakati su visili po Veloj ulici i kod Fine.....

U ponedjeljak je bio ''dječji dan''. Bilo je hladno i nezanimljivo.

U utorak je bilo savršeno vrijeme. Došli su moji fejs prijatelji, naoružani svojim foto aparatima. Poslikavali sve što se slikat dalo i ne dalo i čekali, kao i ja, da krene najavljena tumbula.

Paški karneval by Leo Banić  

U organizaciji Grada Paga, Turističke zajednice i Centra za kulturu, krenula je tumbula. 

Po običaju iz Grada nije bilo predstavnika, a tobožnja direktorica Tz-a je dan prije dobila otkaz, tako da je u ime organizatora, na pijaci bila prisutna jedino v.d.ravnateljica Centra za kulturu. 

Kako ona nije navikla govoriti u mikrofon (to se moglo vidjeti već u nedjelju kad je šjor Pućanstvu šaptala dobitnike nagrada, a on je njene riječi ponavljao u mikrofon), pozvala je dvoje djece i jednog penzića da vode tumbulu. Penzić vadi broj, jedno dijete govori u mikrofon, a drugo dijete slaže broj na kartelu. 

Ekipa je zamukla.

Izvadila sam olovku i tri kartelice, naoštrila osjetilo sluha i čekala da krene..... 

Broj po broj, slaže se dobra kombinacija...

Prilazi mi Dragica i nervozno šapne: CEKAN!

Kud prije?! Već iz prve šake čekala je cinkvinu!  

Mantra tako Dragica: Sedamdeset i dva! Sedamdeset i dva... sedamdeset i dva....sedamdeseti dva....

Kako ja čekam tri broja, mantram s njom: sedamdeset i dva....sedamdeset i dva...sedamdeset i dva...

Iza mene vrisne prijatelj Brane: MOJ JE!!! ...... i ode paški sir za Dinjišku.....

Idemo dalje.... brojevi se nižu, napetost raste.

Čekam tri broja.

Priđe mi Dragica i sikne: CEKAN!!!

Draga, ajde kvragu! Kud prije!??

Brojevi idu dalje, ja čekam dva broja a Draga mantra. sedamdeset i devet, sedamdeset i devet, sedamdeset i devet.........

Vidim da me tumbula neće, ostavim se svoja dva broja (73 i 74)  i mantram sa Dragom: SEDAMDESET I DEVET, SEDAMDESET I DEVET, SEDAMDESET I DEVET......

Pa di su svi ti SEDAMDESETI...?!??!?

GOTOVOOOOOOO. AAAAAAAA.... čuje se uzvik!

Na binu se diže penzićev unuk............. Odeeeee janjac.....

Draga ljuta, ja razočarana. 

Čujem komentar od iza: NAMEŠĆENO.

Okrenem se i spazim moju fejs prijateljicu kako značajno gleda u mene. 

Ženska osoba do nje šutila je, a prije tri godine komentirala je: NAMESTILE SU.....

Prije tri godine, ravnateljici Centra za kulturu bilo je neugodno dognut se na binu i vadit brojeve za tumbulu, pa ju je zamijenila predstavnica TZ-a. 

Sve ostalo je povijest.

Sretan mi Blogov rođendan.

BNB Zima 2012 

* * *