Pitaju me pojedini fejs prijatelji, oni koji su otišli trbuhom za kruhom, ima li što novoga u ovom malom gradu.
Nema ništa novoga, sve je po starom. Karneval je gotov ali nije završen jer kod nas karneval traje cijelu godinu.
Kad sam prije četiri godine prvi put ''uplojdala'' tekst na ovaj blog, nisam niti zamisliti mogla što će se sve dogoditi, izroditi u ovom gradu i kakve će događaje, što direktno što indirektno, prouzročiti teme koje objavljujem.
Izdogađalo se svašta, a nažalost najviše lošeg. Od izdaja i prevara, do spoznaja tko i na koji način upravlja našim životima.
U Pagu ne možeš, sve i da hoćeš, izbjeći uplitanje politike u privatni život.
Pojam ''poć na ribe'' nekad je značio duhovnu obnovu. Danas ni odlazak na ribe nije više što je nekad bio, jer se i na moru vode političke igre: tko može, kad može i koliko može ''itat mriže ca bliže Mandraču''.
Nekad se sjedenjem na terasi kafića pokazivala moda, raspravljalo se o tečaju marke u odnosu na dinar, a danas se u kafićima održavaju politički skupovi, posebno umirovljenički, a omladina se bavi grintanjem kako ''nimaju di poć''.
Oni koji misle da ih se paška politika ne tiče, ti u pravilu i imaju najviše kritika na račun politike. Doduše, oni za svoj problem ne krive politiku nego Nekoga. Najčešće se ne znaju izraziti tko je taj Netko, ali kažu da bi taj Netko trebao znati kako iskoristiti prirodne ljepote i resurse, kako bi taj Netko trebao pametno trošiti novce.
Na pitanje ''tko troši naše novce?'', školski u glas odgovaraju: gradska uprava, gradonačelnik!
U tom momentu im od guzice do glave dopre da im za život u savršenstvu ipak smeta politika koja upravlja gradom, pa zaglave u promišljanju o vezi između neiskorištenih darova prirode i gradonačelnika. Prije nego shvate koliko ih se politika ipak tiče, postave nekoliko stotina pitanja o prostornim planovima, tajnim sjednicama, hidrauličarima, vijećničkim naknadama, komisijama, koncesijskim odobrenjima....
Rasprave sa ovakvima izgledaju kao muka Robina Wiliamsa koji je katatoničnoga De Nira budio i gubio, budio i gubio, budio i gubio.... (Awakenings, 1990)
U ovom gradu koji jedva da broji tri tisuće, 3000 stanovnika, živi nekolicina koja iznosima svojih dugovanja prema državi direktno utječe na nepopularne poteze ministra financija, Linića.
Država je narod, a kad je država u kurcu, onda je i narod u kurcu.
A tko su ti ljudi? Marsovci? Tamo Neki?
Gradonačelnik Ante Fabijanić Njokulin je u samo 42 dana davne 2006. godine oštetio državu i narod za pišljivih 161.000 kuna, (sitan je to novac ako znamo da istražno polje Žestoko nije kamenolom i ako se prisjetimo koliko kamiona je prelazilo relaciju između Žestokoga i Fumije gdje ponosno stoji ruzinava betonara);
Dogradonačelnik Tino Herenda, sa utajom iz 2008. godine, danas teškom tri milijuna kuna;
Vijećnik Eduard Maržic, sa malverzacijom šest i pol milijuna kuna iz 2005. godine.
Ovako na prvu, zbrojila sam skoro deset milijuna kuna. 10.000.000,00 kuna! A gdje su tu još iznosi kazna?!!?
Kad bi inspektorati, Državno odvjetništvo i Ministarstvo pravosuđa radili svoj posao, mi se danas ne bismo bavili Linićem.
Linić se ne bi bavio povećanjima poreza, a ovi koje politika ne zanima, imali bi puno pravo reći to na glas.
U međuvremenu, preostaje im samo da razmisle tko to troši njihove novce i radi koga plaćamo 25% poreza, popularno nazvanog PeDeVe.
Sretan mi blogov rođendan!
