Sinoć sam bila u Novalji na koncertu Gustafa.
Za Novaljce je to bio dio predizborne kampanje, a meni i mnogima koji su doputovali s raznih strana ovog otoka bila je to prilika za zabavu.
Forcat, durat, svoji ostat, moto je novaljskih udruženih snaga, koje predvodi kandidat za gradonačelnika g. Boris Šuljić, a koji se kontra dvadeset godina ''vlastomanije'' bore svim raspoloživim sredstvima.
Doduše ovaj moto uz male preinake (pjesničku slobodu) opisuje i dosadašnjeg poglavara, samoproglašenog Sulejmana Veličanstvenog. Sve ove godine on je forca, dura i ostaja, a sad se bori rukama i nogama da osvoji i šesti mandat. Ne mogu i ne znam govoriti ništa o političkom životu Novalje, ali mi je (valjda) kao i većini građana normalno za reći:
Gospodine Dabo, zar Vam je bilo malo dvadeset godina politike? U Vašem gradu postoji cijela jedna generacija mladih ljudi koji i ne znaju za drugoga nego za Vas, a kod kuće ne slušaju o drugome nego samo o Vama.
Slobodno mogu izgovoriti ove riječi, jer sinoć sam se upoznala s nekolicinom mladih ljudi kojima je jedina veza s politikom to što im je dosta politike koju predvodi njihov dugogodišnji gradonačelnik.
Oni su mladi, školovani, nemaju nikakvih dugova, nisu ''obligani'' i njih ''ni briga ča će ki reč''. Ne znam kakva im je brojnost, ali znam da su glasni, da se prate njihove aktivnosti i da ih se želi kontrolirati.
facebook Novalja Novaljciman
Rekla bih - ista situacija kao kod nas u Pagu.
Gustafi su, po običaju, bili odlični.
U jednom trenutku imala sam dojam da sam na paškoj pijaci za vrijeme boljih karnevala, jer bilo je za vidjeti mnogo Pažana! :)
A u drugom trenutku, prevladao je osjećaj jedinstva.
Onaj osjećaj kad vam ljudi stišću ruku, kad upoznajete istomišljenike, kad se osjećate dijelom te ''urbane gerile'' koja umjesto oružja koristi riječi i internet.
Kad vam se na riječi: ovo je jedan otok i zajedno smo jači - kad vam se na te riječi naježi koža.
E za to je vrijedilo sinoć biti u Novalji.
