Svakoj normalnoj ženskoj osobi je potpuno jasno da je u ovakvim uvjetima stanovanja kakvi su u paškim ulicama normalno da susjedi čuju i kad ne slušaju.
Tako sam ja dobar dio popodneva proslušala moju susjedu Zlovenku kako me trača. Naravno, u tome nema ništa čudno (u tračanju) osim činjenice da me je tračala po osnovi svega onoga što je ona meni zasrala, a ja platila.
I to mi čak ne bi toliko ni smetalo (bilo pa prošlo) da za kraj nije sve začinila riječima: ''Nisam nikad upoznala takvu osobu, s njom se ne da razgovarati''.
Je li potrebno spomenuti da žena nikad nije ni pokušala samnom razgovarati?
Ta se gospođa oglušuje na moje poruke da s njene terase u moju sobu navire kiša, ali dobro čuje kad joj poručim da je zaboravila zatvoriti prozor kad je krenula put Zlovenije.....
Danas su joj kućicu posjetila dva preprodavača paških nekretnina, a ja na žalost nisam čula koliko novaca traži za svojih tridesetak kvadrata.
Ali sam ipak čula kako gospođa preprodavačica suosjeća sa mojom Zlovenkom, jer ja sam grozna osoba.
Blažene paške ulice.
Moram priznati da mi je ovo, od kako sam otišla nebu pod oblake, baš falilo
p.s.
Nadam se da će Zlovenka kućicu uskoro prodati. Iskreno se nadam. Vjerujem u to. Jedva čekam.
