25.5. nekad zvani Dan mladosti, sjeca me na davna vremena, kad su stariji slavili, ili su se pravili da slave lik i djelo maršala Tita, a omladina je u punim autobusima pjevala polurevolucionarne pjesme, na putu prema mjestu gdje se odvijalo svecano uclanjenje u omladinu. U našem slucaju (generacija 66/67) bilo je to na Plitvickim jezerima.
Dan mladosti bio je dan kad se sjedilo uz TV ekrane i cijelu vecer gledalo slet.
Slet je bio velika predstava za druga Tita, gdje je omladina izvodila stilske sportske vježbe, a kulminacija veceri bio je trenutak kad je najbolji omladinac dotrcao do lože druga Tita i uz progodan govor, predao mu štafetnu palicu.
Bila su to neka druga vremena, kojih se danas sa sjetom sjecamo, jer tad smo bili mladi i bezbrižni.
Na današnji dan, 25.5.2012. i ja se rado sjecam tog vremena, kad mi je najveca briga bila kako mi stoje nove Pume što mi ih je mater kupila nekoliko dana prije odlaska na Plitvice.
