Ovaj grad je mrtav. Triba poć ća.
U ovome gradu nema ničeg. Triba poć ća.
Ljudi u gradu su mrtvi. Triba poć ća.
Nema posla, nema zabave, nema egzistencije. Triba poć ća.
Dosta mi je, želim otići odavde. Triba poć ća.
Ne mogu više, ovaj me grad ubija. Triba poć ća.
Ne podnosim zlo koje se nadvilo nad ovim gradom. Triba poć ća.
Nemam gdje izaći, nema ničeg. Nema dučana. Triba poć ća.
Ne mogu više gledati ovo smeće, smrad, devastaciju, nemar. Triba poć ća.
Ne volim ovakav grad, TRIBA POĆ ĆA!
Ovo su riječi koje izgovaraju moji prijatelji sa fejsa, moja rodbina i poneki prijatelji.
S njima se slažem samo u prvom dijelu rečenice. Ovo da triba poć ća za mene ne vrijedi.
Istina, teško mi je gledat ovakav grad. Teško je živjet u ovakvom gradu. Ali što bi od njega bilo kad bi svi pošli ća? A svi tobože vole Pag.
Htjela sam glasno zapitati sve te ''ajmo ća'' ljude, di bi oni to pošli. Ali neću. Ipak razumijem što je i tko je krivac za takve misli, pa ću se s temom okrenuti na drugu stranu:
Pag je ipak živ. Barem onaj njegov zloćudni dio.
Ucjene, zastrašivanja i otkazi, to su jedine prave, konkretne radnje, što čine ih pojedinci koji se busaju u prsa da baš upravo danas rade na unapređenju kvalitete života Pažana, da planiraju projekte kojima će prosječni Pažanin moći živjeti ko 'bubrig u loju'.
Gradonačelnik je neki dan, na svojoj kazališnoj predstavi 'Dan Grada'' izrekao riječi:
''Naša je dužnost graditi temelje za budući razvoj Paga kako bi i mi našim potomcima ostvili vrijednosti na kojima će moći graditi vlastitu budućnost.....
Naši projekti usmjereni su na razvoj obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva, na razvoj ovčarstva, te posebno radimo na razvoju turizma kojim se bavi velik broj stanovnika Paga.''
Krasan govor. Ni sam nije svjestan što je pročitao sa tog malog papira koga mu je neko po narudžbi napisao.
A na nekom od zadarskih radija čula sam snimku njegova govora, gdje je gromkim glasom poželio da svi budemo jedinstveni... tako nekako.
Što će mu jedinstvo kad u vijećnici ima 8 lepeza?
A meni trenutno preostaje samo ovako slikovito opisivanje razvoja paške zloćudne bolesti:
Treba nekoga ucijeniti? Nema problema, 8 ruku diže se u zrak.
Treba nekom dat otkaz? No problemos. Eto ih, svih 8 ko jedan.
Treba nekog prestrašiti? No frks. Svih 8 maše ko sumanuto.....
* * *
