Nekad je bilo potpuno normalno da u Pagu nestane struje, a da nitko oko toga ne pravi dramu.
Bilo je normalno i da ljudi žive u pećinama, ali to sad nije tema.
Sjećam se mnogih dočekivanja Novih godina uškuro, pod jednom šterikom u kuhinji: otac, mater, dide, barba, sestra, ja i Čovječe ne ljuti se.
Bacali bi kockicu, rušili jedni druge, smijali se, ljutili se....družili se.
A kad bi došla struja, upalio bi se televizor i našega smijeha se više ne bi čulo. Eventualno kad bi Marica Hrdalo ubola dobru temu, onda bih čula oca i mater kako se smijulje. Dide bi parti u krpe, a ni ja ne bi zujala u TV dulje od trajanja crtića u sedam i kvarat.
Nedostatak struje, odnosno ulične rasvjete u jednoj paškoj ulici spojio je nekoliko obrtnika dobre volje. Potrefila se ona kritična masa potrebna da se iz njurganja ''trebalo bi'' rodi ''ajmo napravit''.
Bivša Cesta JNA, do jučer mnogima nepoznata ulica Stjepana Radića, tako je postala poprište ulične zabave, prigodno nazvane Advent u Radićevoj.
Cca130 dužnih metara ulice poznato je po, za paške uvjete, većem broju aktivnih obrtnika:
Ljekarna Butković, Pešando NaTale, Pekarnica Kondić, Petrošić, Borgelott i Baks.
Njima su se pridružili i građani pojedinci, mahom prijatelji vlasnika navedenih obrta i u kratkom roku se organizirali i upriličili do sad neviđeno zajedništvo.
Predvođeni Brankom, mladom ženskicom punom volje i nezagađenom trulim grintanjem bez ideja, zasukali su rukave i pokazali kako se može kad se hoće.
Naravno, početak svega bio je dešpet.
Nezainteresiranost odgovornih da poprave javnu rasvjetu u ulici, pa odmah zatim i nerazumijevanje za potrebom prigodnoga obilježavanja predstojećih blagdana, izazvala je kod građana upravo suprotno: umjesto padanja u depresiju i zatvaranja vrata, ekipa se skupila i napravila do sad najbolji event u gradu.
O svom trošku, kako se i očekuje od obrtnika i organizatora, pozvali su građane Paga na druženje.
U akciju se uključio i paški Crveni križ sa novoimenovanom ravnateljicom, koja očito ima puno više smisla za aktivan suživot sa gradom u kojem radi od dosadašnje uprave, pa su se tako prikupljale igračke za djecu.
Uz besplatno kuhano vino, bakalar, frite i sir iz Paške sirane, uz svjetlost žaruljica s bora, mnogi Pažani su napokon prepoznali i Radićevu ulicu u Pagu.
p.s. Ulica je i dalje u mrklom mraku.
