Zovu; ajmo đir.
Već dugo (predugo) ne da mi se obuć, okitit, nacrtat, počešljat i izač vanka u đir.
Ma ne da mi se.
Ne da mi se izać vanka, ne da mi se đirat, vozit slalom kroz besposlene turiste, koji ko muhe bez glave, u potrazi za bilo kakvom zabavom, na kraju skončaju u mimohodu kroz štandove sa šeširima, palačinkama, šlapama, kukuruzom, stolnjacima, pomfritom, japankama.......
Ne da mi se izač vanka, ne da mi se đirat polumračnom rivom prema Goliji. Ne da mi se naprezat oči, pazit di stajem da ne izvrnem nogu u nekoj od bezbrojnih mračnih pukotina.
Ne da mi se đirat, udisat izmuljavani smrad ispod apoteke....
Ne da mi se đirat rivom, kroz sve brojnije stolove kafića, kroz vitrine sa sladoledom, aparate sa igračkama....
Ne da mi se đirat kroz vašar, u što danas sliči moj grad.
Ne da mi se gledat u sve ono što moj grad ne čini gradom.
Već dugo (predugo) izbjegavam stavit na papir (word) slova, riječi, misli..... koje bi, da izađu iz mene, možda, mogle donijeti olakšanje.
Imam o čemu...ali mi se ne da.
Ne da mi se.
Dopizdilo mi je idiotima objašnjavati da otvore oči.
Dopizdilo mi je, tim suhoparnim, slijepim, bijesnim i objesnim sugrađanima (suseljanima) objašnjavati da ja volim svoj grad zato što je moj i zato što je grad.
Dopizdilo mi je govoriti im da je sramota od grada činiti selendru, da je sramota braniti one koji su krivci tome i da je njihova sramota zatvarati oči i praviti se da to nije istina.
Dodijalo mi je pravdati se za svaku izgovorenu riječ, posebno zato što su njihovi zlobni komentari najčešće nevezani za temu.
* * *
Još sinoć cijeli medijski, fiksni i mobilni svijet brujao je o temi: utaja poreza paškog dogradonačelnika!
Prozujim jutros svekolikim paškim portalima. Komentara svakojakih.
Dežurnih i zainteresiranih na svakom portalu.
Otvorim ovaj blog, kad ono, 12 osoba na stand by.
Što li ovdje čitaju ovako rano, mislim se. Koja ih je to tema privukla?
Zar ona o kojoj mi se ne da pisati?
A da sam išta napisala, bi li me opet nevezano za nju, zlobno komentirali?
Vrijedi li išta njima reći o 10 milijuna kuna?
Ne da mi se.
Ne danas.
* * *
