Kažu; ljeto je, ajmo vanka.

Zovu; ajmo đir.

Već dugo (predugo) ne da mi se obuć, okitit, nacrtat, počešljat i izač vanka u đir.

Ma ne da mi se.

Ne da mi se izać vanka, ne da mi se đirat, vozit slalom kroz besposlene turiste, koji ko muhe bez glave, u potrazi za bilo kakvom zabavom, na kraju skončaju u mimohodu kroz štandove sa šeširima, palačinkama, šlapama, kukuruzom, stolnjacima, pomfritom, japankama.......

Ne da mi se izač vanka, ne da mi se đirat polumračnom rivom prema Goliji. Ne da mi se naprezat oči, pazit di stajem da ne izvrnem nogu u nekoj od bezbrojnih mračnih pukotina.

Ne da mi se đirat, udisat izmuljavani smrad ispod apoteke....

Ne da mi se đirat rivom, kroz sve brojnije stolove kafića, kroz vitrine sa sladoledom, aparate sa igračkama....

Ne da mi se đirat kroz vašar, u što danas sliči moj grad.

Ne da mi se gledat u sve ono što moj grad ne čini gradom.

Već dugo (predugo) izbjegavam stavit na papir (word) slova, riječi, misli..... koje bi, da izađu iz mene, možda, mogle donijeti olakšanje.

Imam o čemu...ali mi se ne da.

Ne da mi se.

Dopizdilo mi je idiotima objašnjavati da otvore oči.

Dopizdilo mi je, tim suhoparnim, slijepim, bijesnim i objesnim sugrađanima (suseljanima) objašnjavati da ja volim svoj grad zato što je moj i zato što je grad.

Dopizdilo mi je govoriti im da je sramota od grada činiti selendru, da je sramota braniti one koji su krivci tome i da je njihova sramota zatvarati oči i praviti se da to nije istina.

Dodijalo mi je pravdati se za svaku izgovorenu riječ, posebno zato što su njihovi zlobni komentari najčešće nevezani za temu.

* * * 

Još sinoć cijeli medijski, fiksni i mobilni svijet brujao je o temi: utaja poreza paškog dogradonačelnika!

Prozujim jutros svekolikim paškim portalima. Komentara svakojakih.

Dežurnih i zainteresiranih na svakom portalu.

Otvorim ovaj blog, kad ono, 12 osoba na stand by.

Što li ovdje čitaju ovako rano, mislim se. Koja ih je to tema privukla?

Zar ona o kojoj mi se ne da pisati?

A da sam išta napisala, bi li me opet nevezano za nju, zlobno komentirali?

Vrijedi li išta njima reći o 10 milijuna kuna?

Ne da mi se.

Ne danas.

* * * 

 

novi blog- Razglednice

* * *

ODPEDALIRATI

* * *

biti ili ne biti

VANGRADA

Uz kuće na Vangrada, prije nešto godina, poduzeće Pag 2 našaralo je parkirališna mjesta. Crtali su ih nekoliko puta, predomišljali se, dodavali, oduzimali, pa tako sada imamo crno-bijelo-žute crte, linije, kućice, kockice, polja... koja koristimo kako bi uparkirali svoje metalne ljubimce.
Pažani, starosjedioci, platimo godišnju kartu od (?) kuna i možemo se parkirati di naletimo na prazno polje, kvadratić, kockicu....

Zimo je lako. Ne moramo tražiti daleko, uvijek ima praznog parkinga.
Ali ljeti.....
Moja parkirna karta vrijedi mi samo ako nađem prazno mjesto. Naravno. Logično.
Ali što je naravno i logično u tome, ako se na parkirnom kvadratiću, kockici, polju... nađe uparkiran automobil sa npr. ZG, SK ili PU registracijom.

Logično bi bilo to da je vlasnik tog autića uredno i pošteno platio dnevnu kartu. I onda ja ne bi imala ništa protiv.
Međutim, taj autić sa KA, VŽ ili RI registracijom, pokriven je lancunićem, a na šajbi nakeljena mu je paška godišnja karta izdana od poduzeća Pag 2 koji polaže pravo na organizaciju i ubiranje love od parkirališta.

Proučavam uvjete za povlaštenu kartu i nigdje ne vidim da osobe sa prebivalištima van Paga imaju pravo na nju. (izuzev poduzeća koji rade u Pagu a mogu biti i iz Tunguzije i izuzev invalida)
http://www.pag.hr/images/pdfarhiv/glasnik2010/2010_2.pdf

Kad se barba, vlasnik autića navedenih slova na tablici, odluči provozati auto, (da mu ne crkne akumulator), na prazno mjesto, kockicu, polje, kvadratić.... on stavlja staru stolicu, kamen, grilja, kantu jupola, ženu, punicu... bilo što, što će mu držati rezerviranim mjesto dok se vrati.

Autić je parkiran, i u ljetnim mjesecima umjesto da gradu donosi dobit, on samo izaziva bijes nas autohtonih budala koji ga već godinama toleriramo i pristojno se držimo po strani, puštajući barbu, vlasnika automobila navedenih slova s registarskih tablica, da živi u uvjerenju kako je njegov potez najpametniji potez koga je u životu mogao napraviti.

Ponekad se pokušavamo izboriti za svoje mjesto pod suncem, ali sve to kratko traje. Jer ujutro treba poć radit, pali se auto, prazni se parking..... a barbe u autima spornih slova s registracije, brzinom munje ubacuju svoje autiće na ispražnjeno mjesto, pokrivaju ih lancunićima, pokrivaju im gume kartonom i zlurado se osmjehuju...

Imam dojam da svi ti ljubitelji Paga, zimi u svojim malim stančićima, vrijeme provode listajući dnevni tisak, traže teme o Pagu, čitaju besplatne savjete pravnika i inih stručnjaka, listaju službene glasnike i narodne novine, gledaju sjednice Sabora na TV-u....
I onda kad ljeti dođu u Pag, u djelo sprovode teoriju koju su zimus proučavali, drže predavanja nama autohtonim naivcima, uče nas kako kod nas ništa nije dobro, kako smo mi pažani glupi i pokvareni ljudi i da nam je grad šporak.

A zaboravljaju da imm kuće ''nastoje'' prijatelji Pažani, i da im taj prijatelj Pažanin, rado i nerjetko mukte, ustupa čak i svoje mjesto za kaić u Mandraču.

Taj pokvareni Pažanin, omogućio im je da preko veze dobiju godišnju parkirnu kartu za svoj autić, iako na nju nemaju nikakvo pravo, i isti taj prijatelj Pažanin, kad mu se barba sa ZG, KA, SK, VŽ, PU, RI... registracijom potuži da ga se ''uznemirava'' na parkiralištu, isti taj Pažanin mu kaže: Nemoj imat veze sa njima. Oni su ti obični kriminalci!

Bravo mi!!!!