U nekoliko navrata, izazvana pojavljivanjem ''brendiranja'' svega paškoga
razvila se rasprava koja je na kraju kao rezultat, izbacila jednu za mene sasvim novu teoriju ''života na ovom otoku''
Za početak samo nekoliko usporedbi:
Gdje rastu Lunjske masline? - u Lunu
Odakle je Povljanski pomidor i Povljansko zelje? - iz Povljane
Gdje je Kolanjsko blato? - u Kolanu
I ništa od svega toga ne naziva se Paškim samo zato što se nalazi na otoku Pagu.
Pa da krenem:
Početak svih početaka bila je SOL.
Ono što je za naftaše vrijednost nafte u zadnjih 150-200 godina, to je za Pag i Pažane bila PAŠKA SOL kroz proteklo tisućljeće i kusur godina.
(I tako je bilo sve do 2007. kad je prometno funkcionalnom studijom neki vizionar zaključio da sol za Pag i Pažane više nije bitnI izvor zarade).
Od nafte se stvarao Dubai, a od PAŠKE SOLI stvorio se grad Pag. I to čak 2 puta. Ako ne i tri.
Kako se svako naselje, selo i na kraju grad, stvarao oko nečeg profitabilnog, tako ostaje činjenica da su Pag i Pažani nastali upravo radi PAŠKE SOLI i solane.
Kao i u svemu, neki znaju bolje, neki imaju više sreće, pa je tako bilo bogatih i siromašnijih Pažana.
Poslom vezanim uz PAŠKU SOL i solanu, ljudi su odlazili u svijet, trgovali i donosili nazad u Pag razne stvari iz svijeta.
Jednog lijepog dana, neki je Pažanin na službenom putu u, pretpostavimo, Veneciju, ugledao lijep ručni rad - čipku.
Moguće da je s njim bila i njegova žena, ili joj je čipku donio na dar. Kako god bilo, čipka je došla u Pag.
Gospođi i njenoj svojti čipka se svidjela, a kako su bile šesne, šparne, šmodne i rukotvorne, htjele su i same izraditi takvu divotu.
I mic po mic, nasalo je micano, rez po rez, rizano, bod po bod.... i eto nam PAŠKE ČIPKE.
Bogate žene paških velemoža imale su pune ruke posla. Praveći im društvo, i njihove sluškinje družbenice naučile su se šivati PAŠKU ČIPKU. Malo po malo čipka je izašla iz palača, i uz svakodnevno pletivo našla je mjesto u domovima svih koji su imali nešto novaca za kupnju konca. Ubrzo je postalo logično da se šivanjem čipke može zaraditi i prehraniti glasna usta, pa su pojedine Paškinje mogle zapostaviti i polje i blago, da bi ostale doma i radile unosan posao - šivati PAŠKU ČIPKU.
I tako je uz bijelo zlato PAŠKU SOL, Pag dobio još jedno bijelo zlato, PAŠKU ČIPKU.
Paško pučanstvo dičilo se PAŠKOM NOŠNJOM, PAŠKIM TANCEM i PAŠKIM KARNEVALOM, koji je kao nigdje u Hrvata, zaslužio i PAŠKO KOLO.
Uz PAŠKU SOL, Bogatiji Pažani, posjednici i veleposjednici u svom vlasništvu imali su i blago. Blago su PAŠKE OVCE.
Njihovi vlasnici Pažani, diljem otoka imali su svoje ovčare, cobane, da za njih nastoje njihovo blago.
Od Fortice do Kolana, Pažani su imali svoja stada koja im je čuvalo lokalno stavništvo.
Pažani, velemože posjedovali su i vinograde iz kojih je nastajala PAŠKA ŽUTICA.
Na daleko poznata PAŠKA SKUTA, PAŠKA JANJETINA i još dalje poznat PAŠKI SIR, bili su vlasništvo PAŽANA.
Koliko je Paga, toliko je i Paških koludric. Skupa sa PAŠKIM BAŠKOTINOM čine neodvojivu cjelinu. Kroz povijest, paške su koludrice bile čuvarice svega Paškoga blaga. Za divno čudo, još se nitko nije sjetio posegnuti za njima i nazvati ih svojima, kao što to uspješno čine sa PAŠKIM SIROM, PAŠKOM ČIPKOM I PAŠKOM NOŠNJOM.
U novije doba, pojavom ''letečih kumprilov'' razvila se teorija o vanzemaljcima koji stoljećima obilaze ovaj otok.
Ideja o takvoj reklami iznjedrila se iz Paškog pera, potom je na kratko poduprena Paškom udrugom CIMP. I odjednom, na drugom kraju PAŠKE VALE osvanuo je PAŠKI TROKUT.
U grad Pag uvijek možete doći iz pravca PAŠKE SOLANE, ili jednostavno uploviti kroz PAŠKA VRATA.
Zaključak je da je sve vezano uz GRAD PAG od davnina nazivano PAŠKIM i kao takvo, od uvijek i za svagda bilo je i biti će PAŠKO, ne otočko, već vlasništvo i blago GRADA PAGA.
Za kraj navodim jednu pojavu, sa tipično paškim karakteristikama, a to je PAŠKA STRANKA, čiji je moto - PAŠKA STRANKA PAŠKA POSLA.
Jesmo li do sada na ove stvari gledali na ovakav način?
Zanimljivo, zar ne?
