Zašto, zašto, zašto......

Zašto su sve radnje vezane uz paške prostorne planove tako tajnovite?
Zašto se odluke o njima donose prema broju ruku umjesto prema broju uključenih mozgova?

Zašto svako pitanje vezano za djelovanje na temu prostornih planova, završi gradonačelnikovim riječima:

VI STE PROTIV NAPRETKA!!!

ZAŠTO NAM SE NAMEĆE PROJEKT KANAL PAG-KOŠLJUN?????

5,10,15,20...85,90,95,100!!!
TKO SE NIJE SKRIO MAGARAC JE BIO!!!! 

* * *

što znače riječi - SEZONA -

Agresivno, odlučno, nametljivo
tim riječima ukratko je opisan projekt  - Predstojeći lokalni izbori -


Ustrajnom voljom, poštenjem i nepokolebljivim radom
tim riječima upisanim u beton na ulaznim vratima bivše kule, a današnje ''općine'', gradske vlasti nam još od 1905. žele dobrodošlicu

Na slici je govno od moje beštije, s kojim sam obilazila glavne ulice moga grada u potrazi za kantom za smeće.....

Ispraznost,
riječi izgubljene u vremenu i u prevodu,
Riječi bez smisla i bez važnosti,
Govno u najloniću.

* * *

opet kanal.....

Prvih 7 godina ……….

Plovni put Grad Pag – Košljun gradio bi se 7 godina

Za to vrijeme rodila bi se nova generacija Pažana koja ne bi znala što je to bistro more.

7 godina grad Pag bio bi veliko, prljavo i bučno gradilište kojeg bi u širokom luku izbjegavali turisti, a 7 godina iznajmljivači bi u svojim smještajnim kapacitetima ugošćivali samo paukove.

7 dugih godina bilo bi previše dugo za veći broj iznajmljivača od kojih većina ima preko 65 godina, i za veći broj onih kojima je prihod od turizma bio jedini koga su imali.

Nakon isteka 7 godina, preživjeli iznajmljivači bili bi suočeni sa nastavkom prokletstva zvanog ''kanal''.

U međuvremenu, odlaganjem građevinskog materijala koji je nastao iskapanjem kanala, nasulo se 340 hektara novog građevinskog područja. Nastala je nova građevinska zona.

Možemo se kladiti da bi barem 80% građevinske zone bilo izgrađeno u nove turističke kapacitete. Ostatak bi zauzeli vikendaši sa svojim hordama rođaka. Što u konačnici dođe na isto.

Naši preživjeli iznajmljivači, gurnuti će ključ u bravu svojih starih apartmana, koji su, usput budi rečeno, u onih 7 gladnih godina pokazali svu svoju starost.

Naši preživjeli iznajmljivači napokon će moći – izumrijeti.

Izgradnjom kanala, nasipe bi morali ukloniti, pa bi tako, htjeli ne htjeli, dobili dva mosta.

Jedan most spajao bi centar grada sa Prosikom, a drugi bi spajao državnu cestu iz pravca Zadra sa Svetom Jelenom.

Ovaj prvi most je zanimljiv po tome što ide lijevo desno, a ne gore dolje kao ovaj drugi prema Svetoj Jeleni.

Primjer I

Ako vam se bolesnome, od Pijace žuri u ambulantu, onda ćete se tako bolesni najprije morati uspeti preko brda nazvanog most Katine.

Oznojen i uspuhan, spustiti ćete se na dno tog, sad već starog mosta i čekati da prođe neka jahturina radi koje čekate da pređete preko novog mosta (još mu ne znamo ime).

Osvježeni valovima koje je digla jahturina, odgegati ćete se do ambulante.

Tamo će, ne daj Bože, zaključiti da vam nema pomoći, nego da morate u Zadar u bolnicu.

Ako ste strašno hitan slučaj, ukrcat će vas u kola hitne pomoći i krenuti ćete put Zadra.

Taman ste krenuli kad morate stati. Ispred Svete Jelene prolazi ona ista jahturina, (ide nazad prema Košljunu jer se nema di zavezati u paškoj vali). Ovaj put most je podignut i vi ne vidite ništa pred sobom (što nije ni bitno jer ste u komi).

Ako ste sreće, i ako je jahta dovoljno jakog motora, brza i žilava da se odupre jakom strujanju morskih struja, brzo će se most spustiti i vi ćete put Zadra.

Primjer II

Ako vas uopće nije briga za turizam, ako živite npr. od ovčarstva

Svjedoci smo godišnjih seoba stada ovaca sa gornjeg brda na donje i obrnuto. Krenete li na taj put, a hoćete sigurno, ne gine vam ista čekaona kao i ovome iz prvog primjera, s tom razlikom da će se netko garantirano dosjetiti da vam uzme nešto novca za mostarinu. Ne znam hoće li za nas ljude pješake to naplaćivati, ali 90% da vama stočarima za ovce hoće.

Primjer III

U Pagu postoji nekoliko poduzeća koja zapošljavaju više od 30 ljudi. Paška Sirana i Solana na primjer.

Ako radite u Solani, molite se Bogu da Sirana neće imati velike troškove oko seobe ovaca iz gornjeg primjera, i da će kroz neko skoro vrijeme imati potrebu za zapošljavanjem nove radne snage.

Iskopavanjem kanala, a kasnije i samim radom kanala, Solana je izgubljena. Netko je mislio da se paška Solana ne bavi proizvodnjom domaće soli i da joj soline uopće nisu potrebne, i da nema nikakve veze ako će one nestati, pa je dao prolaznu ocjenu studiji utjecaja na okoliš ovog plovnog kanala. I tako je zapečatio sudbinu 90-orici zaposlenika i njihovim obiteljima.

Amen.

Ima još takvih primjera. Loših primjera.

Dajte mi makar jedan dobar.

Barem jedan od koga će profitirati Pažani, a ne neki tamo perači novca, neki nepoznati stranci kojih boli đon za tradiciju, kulturu, očuvanje kulturne baštine i na kraju krajeva, ljudi koje nije briga gdje su nestali ljudi koji su sebe nazivali Pažanima.

sunce, more, friški zrak...

Do pred neki dan još smo bili u debelim jaketama i čizmama na nogama, a danas, već polugoli, grijemo tijela na suncu koje već prži.
Za par dana, sandalice i gole noge bez pardona.
Sjećam se davne priče moje nekadašnje učiteljice zemljopisa, koja je pričala kako uživa u proljetnim danima, obućena u lagane haljinice, pokrivena mantilićem, a na nogama proljetne cipelice... Ne znam zašto mi je to tako ostalo urezano u sjećanje, ali često se  baš toga sjetim u ovakvim razdobljima, koja bi se trebala zvati prijelazna razdoblja, ilitiga proljeće.
Ujutro dok još pospana bauljam po kući, otvaram ormare i uvijek se iz početka čudim kako nemam što obuć. I tako iz godine u godinu, u proljeće, otvaram ormare prepune razne robetine, cipela i torbi, i uvijek žalosno zaključim kako baš nemam što stavit na sebe....
Bilo je jučer na TV-u neka priča sa odvratnom dijagnozom. Neuromarketing.
Zašto kupujemo i kad nam ništa ne treba. Zašto trošimo i onda kad novaca niti nemamo.
Gluposti. Brzo sam uzela daljinski i prebacila na  neki drugi, treći peti program.
Što bi nama netko morao držati predavanja o tome koliko trošimo i zašto toliko trošimo. Kažu da time liječimo frustracije. Kupovinom novih stvari, podsvjesno želimo da u svom životu doživimo nešto novo.
Cipele, odjeća, torbice....
Kako brzo, jednostavnim stvarima možemo makar na kratko dobiti neku promjenu. Nešto novo.
Pa čak i uživamo u tome. (istina, veselje kratko traje, do prvog obračunskog razdoblja banke, ali to je neka druga tema, puj!puj!puj!)

Sve ovo mi je brzinom svjetlosti prozujalo kroz glavu.

Uz ogromnu sjenu koju dugo imam u glavi, nema šanse da se održe rozaste misli, pa čak ni o sandalicama.

Sjena se zove kanal.
Za one koji su pomislili kako sam odustala  i kako je to prošlo svršeno vrijeme, a i za one ''apaurin ljude'' (genijalni epitet) koji neuvjerljivo odmahuju rukom i govore kako od toga neće biti ništa, moram vam priznati da je to još uvijek aktualno.
Čak više nego ikada prije.

Iza sedam brda, iza sedam gora, zvanih Ministarstva Republike Hrvatske, valja se ogromna neman zvana Kanal Pag-Košljun.

Utjehe, da je to još jedna u nizu primitivnih ideja lovatora da operu novac - nema.
Moreuz, koji je neplaćanjem kredita pokazao jedno od svojih milijun lica, na kratko je nestao iz tiskovina i internetskih izdanja, a bauk izvjesne izgradnje kanala pao je na ''neke strane banke'', ''neke druge ljude'', neke figure iz državnih institucija''..... čakule, čakule, čakule.....
A kanal ide dalje.
Ministarstva pišu rješenja, razvijaju se studije, sve u korist kanala.
Ekipa koju ''financira inicijator'', preko žiro računa Grada Paga (MI SMO GRAD PAG), oduševljena je projektom.
To nam svima govori koliku prolaznu ocjenu je taj projekt dobio.
To nam svima govori da KANAL MORA PROĆI.

A ja bi tako rado kupila nešto novo, neke cipele sa visokom petom, s kojima ću makar na kratko moći pregaziti taj usrani projekt.

Za svaki slučaj, da znate o čemu govorim, prenosim uvodnu riječ sa facebook grupe Protiv kanala Pag-Košljun.

Ovo je GRAD PAG:

- na najatraktivnijem mjestu u gradu stoji ruševina hotela Bellevue
- nema autobusnog kolodvora
- nema "gradskog" prijevoza (nema ni taksi...)
- ne postoji javni WC.
- nema fontana, javne tekuće vode
- Vodice i Bašaca nemaju kanalizaciju.
- pre mali je broj kvalitetnih restorana (ne kafića)
- nema dovoljno vezova ni za lokalne kaiće - a želi se privući nautičare....
- Paška uvala nema marinu - a želi se privući nautičare....
- Paška uvala nema benzinsku crpku - a želi se privući nautičare...

NAMEĆE NAM SE IDEJA KANALA KAO JEDINI SPAS PAŠKOM TURIZMU !?!?!?!?!??!?
...a za jedan tako veliki projekt, ekonomska i gospodarstvena studija navodno NIJE POTREBNA ?!?!?!?!???!?!??!

- ŠTO ĆE NAMA KANAL?????
- Paška uvala je jedinstvena i samo svojom PRIRODNOM ljepotom može privući turiste.
- Paška uvala za nevremena nikada nije bila prijateljski naklonjena prema nautičarima i svatko tko se i malo razumije u more, izbjegavati će pašku uvalu kad ga iznenadi nevera. Kanal to neće promijeniti.
- Neznam tko će od domaćih ljudi koristiti kanal da bi (kaićem...) došao do Zadra...

Tko je MOREUZ?
Guglajte: Želimir Dodder

- ZAŠTO gradska vlast, nakon svega što nam je taj čovjek priredio, još uvijek želi ili namjerava s njime raditi jedan tako velik i važan, a u stvari jedan Pagu potpuno nepotreban projekt?
- Ozračje u gradu je potpuno nezdravo, puno pritisaka na pojedince koji glasno negoduju protiv sumnjivih radnji gradske vlasti.
- Gradska vlast , gradonačelnik i dogradonačelnik, uopće se ne trude odbaciti sumnje sa sebe, već dragocjeno vrijeme (a s time i NAŠ NOVAC!!!) troše na zakulisne igre i spletkarenja. Umjesto da se javno oglase i svojim Pažanima koji su ih birali, jasno i glasno dokažu svoju nevinost, oni se ponašaju kao da Pažane ne treba zanimati što to oni rade!!!! Zašto ih toliko smeta naša želja da znamo istinu!?!?!?!?!

Proljeće

Na pitanje:  ''što ima novoga u našem malom gradu'', odgovaram jednako kao i lani i prekolani i dugi niz godina prije:
Napravilo je lipo vrime, došlo je proliće, Fuad je otvori slastičarnu.

To bi uglavnom bilo ono što čini standardnu novost u našem gradu.

Ako bi htjela detaljnije, onda bi mogla nabrajat stvari koje vidim onako usput dok se šećem:
Završava se fasada na Smokvi.
Fitnes sa Prosike preseljen je na Vodice u kuću od barba Draga.
Otvara se nova butiga na dno Koludraške ulice.
U nekoliko desetaka starih kuća počeli su veliki radovi rušenja, adaptacije, uređenja.
Na jednoj se vijori traka Stop -  građevinske inspekcije.
Piturane su klupe po parku.
Neli opet nadograđuje svoga Robinzona.


...

Ako hoćete još detaljnije, onda možemo nabrajati stvari koje su se dale pročitati u novinama:
Otvoren je novo obnovljeni knežev dvor.
U njemu je otvorena  izložba fotografija amatera, foto kluba Pag.
Svečano i uz zakusku otvoren je novi prostor turističke zajednice, u bivšoj Erste banci.

Knežev dvor, kako je otvoren tako je i zatvoren. Naravno da nije gotov.
Ko će dat toliko para samo da bi se tamo smjestilo dvadesetak djelatnika dolnje općine.
Izložba je postavljena, samo ne znam za koga. Vrata su nakon ''otvorenja'' zatvorena.
Turistička zajednica otvorena je na prvoga aprila, pa ne čudi što se ni ta vrata nakon ''otvorenja'' više ne otvaraju.


 Draže mi je ostat samo na standardnom opisu, koji mi je skroz dovoljan za proljetnu radost:
Napravilo je lipo vrime, došlo je proliće, Fuad je otvori slastičarnu.