Za one željne vidit kako Pag izgleda u ovom periodu....
(album sam dopunila sa još nekoliko ulica)
ostalo ovdje: https://picasaweb.google.com/105715955663293035850/PAGOtokPagCroatiaSpring2011
Pag, 20.03.2011. i 21.03.2011. (oko 15.00 h)
20 ožujka 2011
17 ožujka 2011
Juraj Dalmatinac - bolje grob nego rob
![]() |
| Juraj Matejev Dalmatinac (latinski: Georgius Mathaei Dalmaticus) ili Giorgio Orsini |
Dan grada Paga obilježava se 30.ožujka, a službeni stav Grada Paga je da je to u spomen na dan kada je davne 1244 . godine kralj Bela IV Pagu podario Status slobodnog kraljevskog grada.
To što je za ovaj grad kamen temeljc postavljen dana 18.05.1443. nema veze.
Netko je rekao da je 30.3. bolji datum - i tako bi.
Što je povijest da bi se nju trebalo poštivati.
A na rivi, u kantunu,
u sjeni zgrade uprave grada
Nevažan i zamišljen čući Jure
ostavila ga svaka nada...
Riva ..... nova da novija ne može biti, urušila se i prije isteka garantnog roka, koji bi, sudeći prema garanciji koju je Dalmatinac dao i dokazao sa svojim građevinama, trebala trajati barem još 500 godina.....
Most ..... bez novca ne može se ništa, pa su tako neki dan, neki ljudi došli po svoje....
I geda u to barba Jure, iz svoga kantuna,
..... boli li to njega..?
Da mu se dignut i rivon prošećat,
ponovo bi nazad u grob lega....
* * *
09 ožujka 2011
08 ožujka 2011
06 ožujka 2011
05 ožujka 2011
zašto? - možda i zato....
Mi u Pag vako....
Mi u Pag nako.....
Mi pažani smo vakvi.... nakvi......
Namin pažanima vo..... no.......
Kad god pročitam neki komentar na svekolikim paškim portalima, kad se potegne rasprava kako smo jadni i kako smo dotakli dno dna, i kako kod nas ništa ne funkcionira, i kako ovo..ono... obavezno se rasprava završi sa ovakvim zaključcima. Mi pažani smo prokjeti i ne volimo se međusobno i zato nam i je ovako kako nam je.
OK, na žalost, to je istina. Prokjeti smo. Rozi u tašku su nam stil života.
Često se upitam zašto smo takvi. Zašto smo tako .... nikakvi ... jedni prema drugima.
I sjetim se.
Česta je pojava da se u zajedničkom domaćinstvu rodbina posvadi.
A u Pagu smo svi rod. Prvi, drugi, treći....
Pa eto. U zajedničkom domaćinsktvu, u kući zvanoj Pag, ništa čudno da se rodbina kara.
Mi u Pag nako.....
Mi pažani smo vakvi.... nakvi......
Namin pažanima vo..... no.......
Kad god pročitam neki komentar na svekolikim paškim portalima, kad se potegne rasprava kako smo jadni i kako smo dotakli dno dna, i kako kod nas ništa ne funkcionira, i kako ovo..ono... obavezno se rasprava završi sa ovakvim zaključcima. Mi pažani smo prokjeti i ne volimo se međusobno i zato nam i je ovako kako nam je.
OK, na žalost, to je istina. Prokjeti smo. Rozi u tašku su nam stil života.
Često se upitam zašto smo takvi. Zašto smo tako .... nikakvi ... jedni prema drugima.
I sjetim se.
Česta je pojava da se u zajedničkom domaćinstvu rodbina posvadi.
A u Pagu smo svi rod. Prvi, drugi, treći....
Pa eto. U zajedničkom domaćinsktvu, u kući zvanoj Pag, ništa čudno da se rodbina kara.
* * *
02 ožujka 2011
Oj pijaco, široka i duga
Jutros prije posla, ispijam mirisnu kavicu iz automata za 3 kune i brzinski prozujim preko par pozicija na internetu.
- molbe i prijetnje da se gospoja predsjednica vlade ostavi čorava posla,
- euro 7,41
- švicarac 5,79
- paški portali standardno: na radiju paško novaljske dnevne vijesti, na pps-u kenj i pljuc po svim temama.
- kod kolege blogera fora članak.
Ako se pravim da ne vidim da piše PJACA umijesto našeg paškog domaćeg - PIJACA,
i ako se pravim da sam zaboravila da je na pijaci dok sam ja bila mala, i prezala od Marka Gobića, bilo svega 5 ili 6 betonskih ''banaka'', članak mi se učinio odličnim štivom za dobro jutro.
I tako, kolega bloger kaže da je gradonačelniku osvanula još jedna zanimljiva ideja:
''Vjerujem kako nikome ne bi smetalo kada bi se na središnji trg postvilo nekoliko štandova i kada bi se prodavali poljoprivredni proizvodi kao što je to bilo nekada,'' rekao je gradonačelnik Fabijanić
................
vjerovali ili ne, meni je ova ideja skroz OK.
moram to reč, jer će mi u posjet blogu doć njegova svojta i opet mi prigovarat da sam negativna.
A ja uopće nisam. Iako mi svašta pada na pamet na temu pijace na Pijaci, niti jedna nije negativna.
Zato, lijepo vas molim da sve što u nastavku pročitate, uzmete kao moje najozbiljnije misli.
Ideja da se na Pijacu ponovno vrati pijaca, meni se sviđa zato što sam jedna od malobrojnih paškinja koja živi unutar nevidljivih, ali ipak postojećih zidina stoljetnog grada Paga.
I nikako mi se ne sviđa to što u centru grada ja imam samo jednu butigu u kojoj mogu kupit mlijeko, bokunić pršuta ili maslac. Imam doduše još dvije butige di mogu kupit friški kruh i ''kiflu''.
Ali za kupit friški peršin, kapulu ili blitvu, moram uzet godišnji da bi pošla ujutro na Macel na pijacu ilitiga tržnicu.
Na žalost, centar moga grada je pust.
Ljudi su se razbižali po Vodicama, Svetome Grguru, Svetoj Jeleni, na Bašacu, na Malin, na Veli Brig...
Poprodavali su starinu u centru vikendašima i janjevcima i sad samo sliježu ramenima i nijemo gledaju u nekadašnje rodne kuće.....
Znam, vjerujem, da nitko od njih nije bez pravog razloga to napravio, ali ipak, šteta je. Velika.
Nego, da se vratim na Pijacu.
Sviđa mi se ideja, ali naravno: u nekim razumnim okvirima.
Ne vjerujem da bi itko pametan koristio banak na ovakvoj goloj prohladnoj Pijaci, u zimskom periodu kad su ovakve nevere. Ali vjerujem da bi već sa prvim lastama, na Pijaci osvanulo barem 5-6 prodavača.
Ako se mene pita (ne pita me se, ali ću ipak reč), ja bi na našoj Pijaci omogućila pijacu samo prema strogim pravilima i uvjetima.
Pa bi mi tako, ljeti, mogli doć prodavat samo OTOČANI, sa VLASTITIM PROIZVODIMA.
Povljanski pomidori i kumari, salata, Kolanjsko grožđe, smokve... Paške šljive.....
Pijaca na Pijaci bila bi u stvari jedan detalj paške ponude putnicima namjernicima, gostima i turistima.
A ako bi se tko od tih odabranih odlučio prodavat zimsku kapucu usred zime, zašto ne?
Za zimu bi ipak omogućila i prodaju isključivo domaćih, HRVATSKIH, proizvoda. Pa bi tako mogli doći ličani sa ličkim krumpirom i jabukama ili metkovčani sa mandarinama....
I sve to u ograničenom broju. Ne više od 5-6 prodavača. Koliki ti je banak, toliko možeš i robe imat. Ne više i ne na pod i ne sa strane.
Pijaca bi tako dobila izgled BUTIKA.
Ovako nabrajajući pogubila sam se i pošla na dugo i u široko....
Ali mi je onda još nešto palo na pamet:
Nekako su u zadnje vrijeme popularni razni festivali tradicije, koji bi trebali obogatiti turističku ponudu:
Imali smo festival čipke (pa je Grad kupio štandove, a da smo imali ''banke'' bilo bi puno tradicionalnije)
Pa je najavljivan festival sira (nikad nam nije rečeno zašto se odustalo)
Ova godina je godina paškog statuta. Valjda je i to festival...
Pa kad tako nabrajam, i kad zamislim Pijacu ovako kako sam je opisala, dosjetila sam se:
zašto ne bi obogatili turističku ponudu sa FESTIVALOM POMIDORA na primjer.
U siječnju raspisati natječaj, dovesti sponzore sa bogatim nagradama i u sedmom mjsecu organizirati festival pomidora.
Od svih prijavljenih, kroz 6 mjeseci pratiti pripreme i rast mladih biljaka i plodova i odabrati 5-6 uzgajivača.
Na Pijaci, na pijaci, na novim bancima, predstavili bi nam se pomidori prvaci, a mi bismo uz pomoć stručnog žirija izabrali najboljeg uzgajivača pomidora.
Di ćeš bolje zabave i reklame?
Gledam one austrijance, njemce, talijane. Od svega prave kazalište. Turisti ostavljaju hrpe novaca da bi kušali nekakvu blijedu kobasu na festivalu kobasa, popili bačvu pive na festivalu pive, kušali špagete na festivalima talijanske tjestenine......
Zašto se i mi ne bi mogli hvaliti sa ovim posebnostima koje imamo?
I ne. Uopće se ne rugam.
Hvala na pažnji.
p.s.
Molila bi gradonačelnika da razmisli o špini na Pijaci.
* * *
01 ožujka 2011
Paška Bura
Iman balkon od 3 kvadrata.
U tri kvadrata, u dva dana, skupila sam cetire (4) škovacere soli.
Tribala san na balkon izać sa žlicon umisto metlon.
Celu prošlu nediju bila san zatvorena u kuću, šopojiva.
Krez šporki (slani) barkuni, špijala san prema paškoj vali.
Elvis Šmit je izaša i slika:
http://komuniststarfotomkll.blogspot.com/2011/03/dere-bura.html
U tri kvadrata, u dva dana, skupila sam cetire (4) škovacere soli.
Tribala san na balkon izać sa žlicon umisto metlon.
Celu prošlu nediju bila san zatvorena u kuću, šopojiva.
Krez šporki (slani) barkuni, špijala san prema paškoj vali.
Elvis Šmit je izaša i slika:
| dere Bura - vrtlozi soli |
http://komuniststarfotomkll.blogspot.com/2011/03/dere-bura.html
* * *
Pretplati se na:
Postovi (Atom)






