od ideje do realizacije

Neki dan prošetala sam rivom prema parku i primijetila čudno izvedene radove na fasadi zgrade našeg suda. Upitala sam gospođu koja je slučajno baš tad naišla, a i  radi u sudu, što bi to moglo biti, a ona mi je finim jezikom rekla nešto što je i meni na prvu palo na pamet: ''kad se nekome pripiški, samo čučne pod prozor.''

Naravno da to nije prava funkcija tih čudnih cijevi što vire iz fasade, ali dobro opisuju izvedeno stanje.

Možda se nekome ta ideja činila super. 

Jeftina, brza i jednostavna postava klimatizacijskih uređaja u kancelarije suda.

Ispod prozora izbušili su rupe, ugurali cijev, višak prostora  napunili purpenom i na taj  način riješili problem odvoda toplog zraka. Bravo! 

Zgrada je dobila nekoliko novih ukrasa, a djelatnici u ugodnijoj radnoj klimi  obavljaju svoj mukotrpan posao.

Sjetila sam se da je bilo govora o tome da će se uređivati zgrada suda, da će Grad sufinancirati.

Raspravljalo se je o tome na račun glasina da nam sud odlazi u Novalju.

Pa kad je to jedna tako važna akcija, potražila sam nekakvu informaciju o radovima, o eventualnim projektima za radove na zgradi suda.

Na službenim stranicama našeg grada nema novih vijesti već odavno. Iako se je svojevremeno vodila žestoka rasprava o tome tko je za to odgovoran, kako i zašto, sad mi se čini da to uopće i nije bilo važno koliko je važna bila nekakva ''medijska prašina'' oko pojedinaca u gradu.

Zadnja vijest je od Srijede, 10 Ožujka 2010. kojom se najavio natječaj za radove na temu paške čipke, a kao predradnja na temu festivala čipke.

Odmah malo ispod, vijest od Utorka, 16 Veljače 2010 o radovima na zgradi suda. Promijenili su se prozori i vrata. I to je to.

Listam dalje i pronalazim:

U vijestima od 13. siječnja gradonačelnik je pričao o nekim velikim planovima za 2010., a između ostalih skupocjenosti najavio je sljedeće:

Sufinancirat ćemo radove na zgradi Općinskog suda i izgradnji još jednog kata. U siječnju imamo razgovore s predstavnicima Ministarstva pravosuđa  kada će se potpisat ugovor. Na gornjem katu će biti smještene i prostorije Prekršajnog suda.

Vjerojatno su ovi ukrasi na fasadi suda samo početak ovih opsežnih radova.....

Jeste li znali.....

 U legendarnoj CENTRALI, zgradi u kojoj je davnih godina ponosno brujao prvi agregat za proizvodnju električne energije, večeras je renovirani ''club Vanga'' započeo svoju zimsku sezonu.

Ne bi bilo loše kad bi vlasnik kluba, Pešando, svojim mlađahnim posjetiocima na neki način dao do znanja gdje se trenutno nalaze, što je to u stvari bila CENTRALA, a i što je VANGA nekada značila za grad Pag.

Uz dobru zabavu, pružiti još malo osnovnih informacija.
Cool :)

Morat ću pitati malo starije da mi daju par informacija o centrali.
Znam da je prva žarulja u Pagu zasvijetlila odmah nakon II svjetskog rata (mislim 46. ili 47...)
Ima nekoliko anegdota o počecima, čak i pogibija. Pitat ću  nekoga tko zna...

pokupljeno po internetu:

(nemam podatak o godinama na relaciji Pag-Karlobag ali sam zato našla zanimljiv tekst o sjećanjima na Vangu.
Vanga

Vanga je biila izgrađena 1952. u Malome Lošinju za Građevinsko poduzeće Primorje (Iza tog naziva krije se uprava Golog otoka. Točnije, kaznionice i proizvodnje teraco pločica koje su izrađivali nepoćudni građani ex  SFRJ.) i od tada ima ime Vanga,
1958. je prodana Lošinjskoj plovidbi, a 1961. je pregrađena u trajekt veličine 198 BRT i 64 t nosivosti. Duljina 35 i širina 8.7 metara. Kapacitet  18 vozila i 170 putnika.
1964. je kupuje Jadrolinija i nastavlja plovidbu pod imenom Vanga do 1985.
1985. promijenjeno joj je ime u Kormat i iste godine prodana je privatniku Radojku Brčiću s Krka koji je ponovo pregradi u teretnjak.
Raspremljena 2001. u Puntu gdje je potonula. Po nalogu Lučke kapetanije Rijeka brod je uklonjen (izrezan) 2005. godine.

Pag - moj grad

Sud i gruntovnica,
lučka kapetanija,
matičar,
sanitarni i veterinarski inspektor,
županijski ured za urbanizam, građenje i prostorno uređenje,  
porezna uprava,
gradska uprava,
papirnica sabalić,
croatia osiguranje,
katastar,
erste banka,
turističko informativni centar,
kerumova butiga i fina.

Ljekarna,
butige funtana i sassfa,
privredna banka i pošta.

Jesam li nekoga zaboravila?
Ovo su ustanove, poslovni prostori javne namjene radi kojih u centar našeg grada dolaze razni ljudi. Pješke.
I zadržavaju se i po nekoliko sati dok čekaju i dočekaju da na njih dođe red.
Za to vrijeme njihovi bližnji, prijatelji, žene, djeca.... čekaju ih u Uhlincu, Caffeteriji, Madoni, Tornadu, Zecu ili Valentinu.
U jutarnjim satima grad živi. Koliko toliko, ali živi. Muving je po gradu. Čuje se razgovor.

Prije malo više od godine dana Komunalije je diglo sidro i partilo na Julovicu.
Već se nekoliko godina govori, a sad je to izgleda konačno, županijski uredi se iz moje ulice sele ispod Murvice (nemam pojma kako se zove taj dio grada?!)

Na paškim portalima čitam komentare: neko kaže da je glupost to što se službe sele van centra grada, a drugi pita da što je u tome loše....
Ne možeš vjerovat..... taj kao da ne živi u ovom gradu.

Neka nam se sve te službe lijepo odsele, na Vodice, u Bošanu, na Bašacu..... u najgorem slučaju mogle bi otić do Novalje... i onda?

Zatvorit će nam vrata i Škrabonja, i Zec, i Iso, i Kužmarjo, i Pavle, i Bepo..... I svi onda možemo zaključat svoja ulazna vrata u 3 i kvarat popodne, zavalit se u svoje fotelje i mrtvo buljit u škatule.

Naravno da i ove službe čine dušu grada.
A Pag je na žalost od grada ostao samo riva i dolnja vela ulica.

Razmislite.....


p.s.
jedino veselje u tome što županijski uredi sele, mi je u tome što će se napokon ukloniti zastava !!
nemate vi pojma kako je to pokušavat spat dok i na najmanjem povjetarcu poliester mlati o fasadu!!
Bože mi prosti, svaka čast domovini i zastavi..ali što je previše - previše je...

Autoput vodi u Rim (19 sati)

Prvi susret sa Rimom nećete doživjeti ulaskom kroz neki veličanstveni slavoluk.

Pomirila sam se sa činjenicom da je predgrađe u kojem smo se smjestili, samo korak do rimskih divota koje samo mene čekaju da ih po prvi put uživo pogledam (korak od cca 30 minuta).

Obilnim i ukusnim doručkom započelo je moje dvodnevno šlapanje vječnim gradom:

Nakon što ste iz busa, zakoračili na tlo grada Rima, najpametnije bi vam bilo da se odmah prekrižite.

Najprije zato što ste tim potezom ušli u najveću crkvu na svijetu, jer cijeli je grad Rim i Vatikan u njemu naravno, jedna ogromna crkva.

Sve o čemu sam čula i što sam imala priliku vidjeti na tom prostoru je sveto.

Sveta stolica u prvom redu, svete zgrade, svete relikvije, svete guske, sve je sveto.

Na svakom kantunu je jedna crkva u kojoj vrijedi nešto pogledati. Ako ništa drugo, a onda njezinu veličinu, količinu strpljenja kojom je kićena, slikana ili oblijepljena zlatnim listićima.....

Svatko ko je u Rimu kistom obradio platno, ili čekićem kucnuo o zid, kamen ili mramor, danas je na glasu, u najmanju ruku kao majstorov učenik.

Sve vrijedno na što su stari rimljani naletili tijekom svojih osvajanja, zvršilo je u Rimu.

Zlato i mramor na podu, zlato na zidovima, na stropovima.

Skulpture, kipovi, biste, ornamenti, dekoracije, portreti, spomenici, zgrade.....

Što blještaviji, što veći, kolosalniji…

Osvajanjem su širili svoj Rim i u njega unosili sve moguće svjetske dragocjenosti. A kad se kolo sreće okrenulo i kad je došlo doba da se Rim suzi na neku pristojnu veličinu, koncentracija dragocjenosti je postala doslovno zaglušujuća.

Milijuni turista, posjetitelja svake vrsti i nakana, svakodnevno deru drevne pijoce grada Rima.

Iz turobnog metroa izletili smo na zrak. Posjet Vatikanu bio je prvi korak:

Prekrasan sunčan dan na trgu svetog Petra, a pred nama dugačka zmijurina ljudi.

Na prvi pogled totalni kaos, ali nakon prvog uzbuđenja shvaćam da i nije tako strašno. Rijeka ljudi polako, ali sigurno pomiče se prema dalekim velikim vratima. I taman kad smo zadovoljili uvjete rengenom pregledanih torbi (kujice i rašpe smo u zadnji tren makli, na sigurno), naš napredak zaustavi ruka zakona: lik u nelijepoj uniformi, tri kvarta nogavica, i tri bračuleta na desnoj ruci, kaže STOP:

U posjet papi stiže SARKOZI. (bez ženice)

Pa di baš danas! Sljedeća dva sata glumili smo ovce paških pašnjaka: glava u hladu, guzica na suncu. Čekaj, trpi i šuti, inače nećeš vidit baziliku svetog Petra!

 

Što reč, a da već nije rečeno… Dovoljno će biti: lijepo i veličanstveno.

Građevina sa dušom i dušama svih koji su ikada prekoračili prag bazilike.

Prostorom vibriraju šapati japanaca, amerikanaca, portugeza, španjolaca, hrvata, poljaka…

Sporo hodamo crkvom, bez naglih pokreta. Isključim blic na aparatu jer mi izgleda vulgaran….

Na izlasku, kupim razglednicu za moju sveky.

S markom.

Nacrtam srce, naškrabamo imena i ubacim u poštanski sandučić.

To je jedino mjesto gdje sam sve tri radnje mogla napraviti odjednom.

Druge razglednice Rima poslala sam iz Paga.
Nakon ove prve posjete, ostalo je bilo u stilu stampeda:

Papina rezidencija Castgel San't Angelo, Koloseum, Forum Romanum, Panteon, Pijaca di Spagna, Pijaca di Venezia, freske, mozaici, spomenici, crkve svih mogućih svetaca…..

(Našega Kašića nismo našli, jer se nismo sitili da je zakopan u crkvi svetoga Ignacija. Ako ki pojde do Rima neka se zaleti do crikve St. Ignatius Loyola i užge mu šteriku u moje ime).

Hrpetina bučnih turista natiskala se na širem gradskom prostoru, i dok sam ja njima prilazila iz manje, sporedne ulice, izgledalo mi je kao da se masa sakupila oko nekakvih bijelih velikih bankina…. Iz kojih…..šumi……teče voda…

Tek kad sam se probila laktima do ruba, mogla sam vidit o kakvoj se divoti radi. Bio je to moj susret sa fontanom di Trevi. Bacila sam nešto lipa i centi u bijeli mramorni bazen fontane.

Sladoled na pijaci je od-li-čan. (2 eura za kuglicu. Pa nek mi sad neko kaže da je Fuad skup!!)

Ulice su pune maškaranih rimljana.... Svi nešto nude, ali najviše se treba paziti onih koji bi nešto uzeli.

Dio grada, Trastevere poznat je po restoranima. Na trgu odmah uz fontanu, za pristojne novce pojeli smo niz divota od pašte, riža, janjetine, koljenice i tiramisua.
Njammmmm!!

U obližnjem pubu imaju dobro pivo, i što je najvažnije - ne sviraju cajke.

Ukupno 4 dana, što puta što šlapanja. Dobre volje, smijeha i finih kapučina.

Od 1 do 5, dajem ocjenu +4.
Nije 5 samo zato što mi kaneloni u centru Rima nisu bili po volji.
Eto zašto me nije bilo.

Saluti e baci di Roma!

Što je predsjednik Josipović, danas radio u Lunu?

Predsjednik Ivo Josipović u Lunu na otoku Pagu tijekom obilaska tisućljetnih maslina saslušao predstavnike eko udruga i stanovnika koji su od njega tražili da im pomogne u nastojanju da se masline, neke stare i oko 1500 godina, zaštite kao brend, da se ne dozvoli njihova devastacija i da se riješi problem uknjižbe države na masline koje već preko 200 godina održavaju lokalni stanovnici.


Ivo Josipović je i nakon razgovora s mještanima i Vjeranom Priščićom iz Eko udruge Kvarner istakao da će se založiti da masline dođu pod Unesc-ovu zaštitu.

vecernji list


Lunjani i nekoliko hrvatskih eko udruga, a među nama i naša Cvit soli, danas su u Lunu dočekali predsjednika Josipovića. Lunjani su mu tom prigodom darovali maslinovo ulje, a pažani čipkasti facolić (ušila ga je Lunkinja) i pol kila skupocjenog Cvita soli.
(Nadam se da će barem jedan put stavit facolić u tašku od veštita, a i da neće sol ostavit u skladište sa ostalim poklonima. Ipak je to jestiva skupocjenost)

Zašto je predsjednik došao u Lun?
- da vidi kako su stoljetne Lunske masline lijepa i rijetka pojava na kugli zemaljskoj?
- da kuša ulje friško samljevenih maslina koje je vlastitom rukom ubrao?

Tko je i zašto predsjednika pozvao u Lun?
- Lunjani, da im pomogne oko uknjižbe maslina i maslinika?
- eko udruge, da im pomogne da se ne dozvoli maslinocid?

Što su novinari pitali predsjednika Josipovića?
- hoće li se Sanader pojaviti i svjedočiti u slučaju INE
- neka komentira slučaj Barišić
- neka komentira slučaj Mihanović vs Šuker
- da li gleda Šeherezadu
- nosi li marku Brioni...

Nigdje ne vidim da je netko pitao predsjednika za stvarni razlog posjeta maslinicima.
Za koga vraga bi se predsjednik u nedjelju 3.10. uputio na Pag i to baš u Lun....?

Ima li poziv (ako ga je i bilo od strane gore navedenih) ikakve veze sa novim prostornim planovima županije Ličko-Senjske, konkretnije grada Novalje i pripadajućim joj mjestima?
Da li je strah eko udruga i lunjskih maslinara uzrokovan činjenicom da je u tom predjelu prostornim planom predviđena, u Hrvata toliko popularna apartmanizacija?

I što uopće možemo učiniti kako bi se razvijali, ali i zaštitili naše kulturno blago?
Hoćemo turizam, od njega se može lijepo živjeti.
Hoćemo i ono što nas čini ovakvima: masline, i suhozide, i stare  kuće, i čisto more, i...i.... i...
Kako imati oboje?
Zašto uporno otkrivamo toplu vodu, kad na svijetu sigurno postoje školovani ljudi koji se upravo tim stvarima bave?!?!?!?


I za kraj - kviz. (nagrada je odgovor pod E)

Tko je od vrha lokalnih političara pravio društvo predsjedniku?
Zaokruži točan odgovor:

a) načelnik Povljane
b) načelnik Kolana
c) gradonačelnik Paga
d) gradonačelnik Novalje
e) Zašto?

hrt.hr
index.hr
novalja-namjena povrsina
novalja-UPU