Mjesec prosinac za mene je od uvijek bio mjesec slatkiša.
Preko mojih nana, Sveta Lucija mi je donosila kekse ‘voćne kocke’, Kiki bombone i ‘cigareta’ žvake. Za Božić je mojoj seki rođendan, pa je na taj dan kuća uvijek bila puna djece, rođaka, barba i teta, torti, kolača, malih sendviča sa gavrilovićevom čajnom na francuzu i pokoji darak i za mene.
Nova godina bila je večer kad sam nakon crtića u 7 i kvarat, mogla ostat budna i pogledat Supermena na TV-u. To je dan Djeda Mraza. (Bože nas sačuvaj ovih modernih djedova Božičnjaka!!!)
Totalno neodgojena što se tiče vjerskog duha, takvu uspomenu na prosinac imam i dan danas. A kako sam sad ipak nešto desetljeća starija, druga su vremena, prerasla sam ta djetinjasta veselja, a i Supermenove reprize su mi je već dodijale, često kažem da ne volim blagdane. Na svekoliko neodobravanje mojih bližnjih.
Kako ipak nikuda ne mogu pobjeći, niti izbjeći nadolazeću blagdansku euforiju, meni, neukoj i neodgojenoj u duhu vjere, poslužio je google da mi po zdravo-seljačku objasni što je to u stvari Advent. A poznavajući poneke moje prijatelje i poznanike, naoko vjernike, i njima bi guglanje na tu temu jako dobro došlo.
Malo učenja i ponavljanja gradiva:
Sveta Barbara, Sveti Nikola, Sveta Lucija, Advent i Božić, pojmovi su koji općenito označavaju vjerski mjesec prosinac, pa sam od tuda i krenula u svoju potragu i istraživanje.
Moje guglanje mi je otkrilo da su neke legende vezane za navedene svece u stvari nesretni slučajevi i morbidne situacije. Vodeći se svojom 'tamnom stranom' uzrokovanom PMS-om, zadržala sam se samo na takvim detaljima:
Svetu Barbaru slavimo 4. prosinca. Ubio ju je vlastiti, sebični otac. Sv. Barbara zaštitnica je topnika i vojnika. Ona se zaziva u pomoć od nesretnog slučaja ili nagle smrti.
Sveti Nikola, 6.prosinac, najdraži je svetac za djecu. Pa ipak izvor kaže: ‘’Jedna od najuzbudljivijih legendi o sv. Nikoli kazuje kako je on došao u neku gostionicu i otkrio da opaki gostioničar krade malu djecu, ubija ih i gostima poslužuje njihovo meso. Pregledavši prostorije, sv. Nikola pronađe tjelesa troje dječice sakrivena u posudi za rasol. Tada učini znak križa, i djeca se vrate u život. Na temelju toga čuda sveti je Nikola postao i zaštitnikom male djece.’’ Strašno.
Sveta Lucija, 13. prosinac, je nakon spoznaje o skoroj smrti, otkazala zaruke i svoj bogati imetak podijelila sirotinji. Za osvetu, ostavljeni zaručnik joj je smjestio mučenje i smrt. Odrubili su joj glavu. Druga legenda kaže da je Lucija sama iskopala oči kako bi se riješila mladića koji ju je želio zaprositi. Sveta Lucija zaštitnica je slijepih i slabovidnih osoba.
Advent je vrijeme prije Božića. Traje četiri nedjelje. Vrijeme kada palimo svijeće na adventskom vijencu iščekujući stvarnu svijetlost, trenutak Isusova rođenja - Božić.
Advent ili Došašće je hod prema Isusovu rođenju, dolasku Božjem, dolasku u obliku nevinog djeteta kroz slobodu, vjeru, nadu i ljubav.
Kaže moja Fejsbuk prijateljica da se osjeća miris Božića u zraku i sva je u čudu ometena mojim komentarom da to u stvari smrde dimnjaci.
Nisam je stigla pitat, u stvari, ne samo nju nego još poneke: kad u ovim mirisnim danima,zatvore oči; da li čuju pjesmu anđela i vide li sveta tri kralja ili vide brdo najlonskih i papirnatih vrećica u rukama i čuju onu staru pjesmu Đorđa Majkla (skužajte mi za ovo ''po Vuku'') Last Christmas.
I tako pomalo, ulazimo u dane koji se nazivaju ''vrijeme darivanja''.
Sveci Nikola i Luce, odvući će nas u divljanje po šoping centrima, a sa TV ekrana će nas društvo u bijelim kićenim košuljama pozivati da se družimo sa obiteljima.
Jedan od običaja koji mi se sviđa je ukrašavanje kuće. Svijeće volim u svako doba godine, pa je tako i adventski vijenac na stolu obavezan, ali nikada u svojem domu nisam našla kantun prikladan za bor. Pa tako ga ni ovu godinu neću imat. Ali će zato posvuda biti kojekakvih prigodnih sitnica.
Danas su popularni unikatni adventski vijenci. Svaki za sebe je malo remek djelo. Jedan moj izvor kaže:
Tradicionalni vijenac izrađen je od zimzelenog bilja spletenog u krug što simbolizira vječnost života. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.
Četiri svijeće na vijencu znak su četiri adventska tjedna i najčešće su tri purpurne i jedna ružičaste boje. U prvu nedjelju Adventa, razdoblja koje prethodi Božiću, pali se prva, purpurna svijeća - svijeća nade i iščekivanja. Druge nedjelje Adventa pali se također purpurna svijeća - svijeća mira, s porukom pomirenja s svima, kako bi gospodinu pripravili put do svoga srca. Treće se nedjelje pali ružičasta svijeća – svijeća radosti i veselja. Četvrta se pali purpurna svijeća – svijeća ljubavi, dok je negdje običaj na adventski vijenac staviti i petu bijelu svijeću – Kristovu svijeću!
Moj ovogodišnji adventski vijenac je u karamel boji. Ipak sam nešto od svega ovoga naučila, pa sam odlučila ovu godinu, makar u jednom dijelu uživiti se u tradiciju: potrudit ću se da veselije gledam na svijet oko sebe i trudit ću se držat se svih onih zapovjedi koje stanu u jednu, po domaću ''Ne cin druže ca ni tebi drago''. 
