Paško Jugo

Već se nekoliko dan o tome govori, a danas je i službeno dogovoreno: Paško Jugo ime je nove udruge - u osnivanju.

Ime je izabrano zato da kad zavijori službena incerada od zgrade ''palače Palčić'', da u svemu paše sa inceradon od udruge Paška Bura, kako se ne bi kontrivalo starini.

To je udruga paških biciklistov i za sad ima 8 judi: 5 vozi bicikli, jedan je blagajnik, jedan je njegov zamjenik, a osmi drži barkun odoklec visi incerada. (toga još nismo ni pitali ako bi sti bit član)

Udruga je u osnivanju i kaj takova će ostat zauvik, jer zna se paška užanca, da kad se udruga ozakoni kod Pavine, da se članovi više nikad ne sastaneju. (čast iznimkamin)

Statuta nima niti će ga biti.....

Ako vas dok ovo čitate, uvati voja da i vi budete član udruge u osnivanju, morate znat da ima nekoliko uvjetov:

- pervi je da morate imat biciklu (jerbo su druge titule, kako vidite, već podilene).

- drugi je da morete doć kad vas se zove, a ako ne morete doć morate deventat dobru skužu o koj ćete na drugome sastanku moć držat govori.

- treti je da svaki put iza đira, a kad na vas dojde red, platite članarinu tajniku ili njegovome zamjeniku (ovisi ki je u smjeni). Članarina se plaća u kunamin, po važećemu cjeniku u Tornado.

Otvoren je i natječaj za službeni logo. Nagrada zibranome bit će počasni đir sa članovima udruge Paško Jugo, našon najmilijon ruton ''Stari grad - Košin''.

Gradskim ocima i turističkim djelatnicima....

Imamo još jedan potencijal. Mogli bi obogatiti turističku ponudu i onoj skupini turista koji se valjda nazivaju - šetači, hodači... nemam pojma kako, nisam se baš pravo ni interesirala. U zadnje vrijeme imamo priliku vidjeti strance kako se upiru u nekakve štapove (nisu skijaški, iako sliče na njih) i šeću se brdima, puteljcima..... A za taj hobi više im paše rano proljeće i kasno ljeto, jesen.
A mi, fala Bogu, imamo i brda i staza i cesta. A i vidici su prekrasni. Jedna takva staza je i cesta prema našem repetitoru. Prošetajte do gore, slikajte i ponudite to na sljedećem turističkom sajmu. Uz sve one ostale divote koje nabrajate u našim prospektima, neka se nađe mjesto za još desetak prekrasnih slika za ovakve hobije....

moj grad je meni najljepši na svijetu!

Često sam u prilici đirat po gradu i svaki put primijetim nešto zanimljivo za što kažem: ovo bi trebalo slikat - misleći pri tome da bi to trebalo slikom zabilježiti i podijeliti sa svima na svijetu. Ne zato da se pohvalim kako ja imam fotić, nego da ljudi mogu vidjet kako je lijep moj grad. Moj grad nije samo skup kuća uz prometnicu, s priključkom na kanalizaciju.Moj grad smo svi mi koji ovdje živimo i svaki detalj koji nas okružuje. Grad je moja kula Skrivanat, škale od Uhlinca, park prema Goliji, magazini soli, tale, Macel, vila Jerka, Bošana, Bašaca, Vodice, Stari grad, svi sveci: Marija, Marko, Jelena, Katarina, Karin, Kuzam, Damjan.....

Moj grad je i moj otok i sve živo i neživo što ga čini. Svaki detalj, svaka boja i nijansa, svaki zvuk i svaki njegov miris.

Milijun slika ne može opisati taj osjećaj pripadnosti, ali nam slike mogu poslužiti kako bi se hvalili ljepotom koja nas okružuje.

Čemu ovakav uvod?

Po ovom bespuću zvanom internet, gledam lijepe slike iz raznih krajeva svijeta. Postavile su ih razne organizacije radi reklame, turističke ponude, ali i pojedinci koji vole svoj kraj i koji cijelom svijetu žele pokazat kako je lijepo tamo gdje oni žive, ili samo da se pohvale u kakvim lijepim krajevima su bili na godišnjem odmoru.

Pojedinci koje je život odveo daleko od rodnog kraja, često ga se s nostalgijom sjećaju. Pričaju o njemu kao o prekrasnom mjestu i uživaju u tim uspomenama. A kad se vrate iz kratke posjete rodnoj kući, još dugo s nama dijele prekrasne slike i priče.

I vjerujem da je tako, da je prekrasno u njihovom kraju. I znam kakav je to osjećaj vidjeti svoj dom, svoj grad, detalje i uspomene iz djetinjstva.

Ovaj svoj blogić punim ovom temom iz dva razloga:

Prvi je ljudski, suosjećajan; da mojoj dragoj Gospoji odGrada dam kuraja i utjehe. Sretna je, jer je bila u svom rodnom gradu, vidjela svoje najdraže i pomilovala zamalo svaki dubrovački kamen kraj kojeg je prošla. Sad je žalosna jer je to sve opet, po ko zna koji put morala ostavit.

Drugi razlog je pomalo zločest, a taj je da joj dam kontru na sve one lijepe slike koje mi je stavila pod nos.

Draga moja, nemoj žalit.

Pogledaj ovaj kamen, ovo more, nebo...... Zatvori oči i sjeti se da je ovo tvoj otok, tvoj grad. Okupaš li se u ovom moru, valovi će sasvim sigurno te iste kapi dovest i do Dubrovnika!

zadnji dan ljeta

Uopće mi nije palo na pamet da je jučer bio zadnji dan ljeta.....

Vjerojatno je to bilo znakovito, jer sam se napokon, nakon duge dvije godine, napokon udostojila obrisat prašinu sa moje drage Univegice. Ne vjerujem da će većina imat razumijevanja zašto svojem biciklu, svojoj biciklici, dajem takve epitete, ali eto, ja volim stvari koje imam, pa je i bicikl jedna od mojih ljubavi. Ok, priznajem, bila je zanemarena, zatvorena u materinom podrumu i sigurno će mi se za to znat osvetit padanjem kadene, ali vjerujem da ćemo brzo prevladat te bolesti. Jučerašnji, iako kratki đir, vratio je uspomene na naša druženja, na duge kilometre po otoku, na tradicionalne paške maratone.....

Gledam jučer ovu ''ergelu'' na rivi ispred Tornada. Bilo je na toj hrpi jako lijepih ljubimaca. I ne samo onih koje služe za proć relaciju kuća-Tornado, nego i lijepih prmjeraka, sposobnih proć i koji kilometar više, projurit nekom od mnogobrojnih paških biciklističkih staza (čiju kartu možete u svako doba uzet u TIC, jer nije napravljena samo da bi se podijelila turistima ili ostavila na škabelić u apartman..)

Staza broj 3 - Stari grad - Košljun ukupno je duga 6900 metara. Kako sam ja jučer prošla samo pola puta (jer Nera nije pas i nema kondicije), napravila sam nešto malo slikica i pokušala zamislit što to jedan biciklist, rekreativac može vidjet, zabilježit i ponit doma za pričanje i za uspomenu.

Osim svog puhanja radi nedostatka kondicije i škripanja gume po pijesku i kamenju sa staze, ništa drugo ne remeti ovaj mir. Povremeno zaluta i po koji auto i motorić, ali njihovim prolazom samo još jače doživljavam tu tišinu.

U Starome gradu, za mene puno novosti. Osim što je moje oko vidilo neželjene kerumove najloniće sa smećem, plastične čaše, a i papiriće od bombona sa zadnjeg pira, vidim da se napokon nešto kvalitetno radi u zidinama staroga samostana. Poredilo se, maklo one opasne grede i daske..... radi se nešto.

Starine, zidine....

Radi ovakvih stvari i mi sami ponekad budemo turisti. Odlazimo u Dubrovnik, Grčku, Egipat...... pa mi je drago kad znam da će turist koji dođe u moj Pag imat nešto ovakvo za vidit, slikat, pričat o tome....

A Teta Ruža kaže da ljeto još uvijek traje i da gostiju ima.

Siesta

CIB - Communio Internationalis Benedictinarum

10.rujna kod mojih koludric, okupilo se nesvakidašnje mnoštvo: Benediktinke iz cijelog svijeta, svojim su crno-bijelo-sivim haljinama prekrile dvorište samostana Svete Margarite, a njihove su im hrvatske sestre, koludrice iz Paga, Raba,Krka i Cresa, s ponosom predstavile svoju zajednicu.



Povod ovakvom okupljanju je ovogodišnja konferencija međunarodne zajednice benediktinki koja se održava u Zadru. Tema konferencije je povezivanje, podrška i razmjena ideja i iskustava, tradicije i kulture među benediktinkama na međunarodnoj razini, te razmatranja kako danas, nakon 15 stoljeća od utemeljenja, živjeti Pravilo sv. Benedikta.




Moje koludrice, širom su otvorile vrata svoje crkve i svoga samostana, kako bi im pokazale makar jedan djelić svoga blaga, skupljanog dugi niz godina.

Velika prostorija na katu samostana, prepuna sjajno bijelih divota.....







I ja sam iskoristila priliku vidjeti toliko bogatstvo rukotvorina.











Brižno i do u detalja vodilo se računa da samostan zablista i da se sestre u njemu osjećaju ugodno i dobrodošlo.







Ja ne bih bila ja, kad ne bi zabilježila i onaj dio koji zadovoljava tijelo: Prekrasan, suncem okupan salon, velik stol, a na njemu milijun kalorija!!

Štrike i roščići....
Rapske torte....

I za kraj, tri gracije......

***

Sve ove lijepe slike koludric, čipki i raznih čipkastih detalja vlasništvo su poduzeća PAG MEDIA.

Ove kalorične i manje profesionalne, mojih su ruku djelo.......

A ova peršona u sredini, također je profesionalno odradila medijski dio: ugodno oslonjena da štokrl, pozobala je najfinije komade kolača i veselim zvonkim smijehom nasmijala jedinog predstavnika jedinog muškog benediktinskog samostana u Hrvatskoj :)