izbori

27.12.2009. bio je dan kad većina pažaninov kojima građanska svijest nalaže da izađu na izbore, nije znala za koga će glasat.

Ako gledam prema biračkom mjestu broj 3, Knežev dvor (robna kuća), od cca 850 osoba s popisa birača, izašlo ih je cca 400.

Pa slaba polovica i nije tako loš prosjek, ako znamo kakvi smo mi ljudi.

Obaveza je svakog birača da sa sobom uzme osobnu iskaznicu:

Caaaaaa je...... Koda me ne poznivate!!! Koda neznate ki san.....

I dobro je ako onda taj isti ode doma i vrati se sa osobnom pa glasa.

Najjači su mi oni koji valjda misle da su na glasanje morali doć radi nas šest polejenjaka:

Ca van moran imat legitimaciju? Ma ne gren sad ponju. Da van se ne bi više torna!

Ima i onih koji nemaju pojma di im je osobna, ali zato imaju ženu koja njihovu osobnu nosi u svojoj torbici. Ili još bolje - u futroli za očali! :P

Barba, morate osobnu imat. Ne morete glasat bez nje.

Pa ca će to meni. Cekaj, gren po ženu.

Sakrivena iza paravana, jedna je teta na glas govorila:

Ovaj? Nisan mujena zanjega glasat.... Gaj voga, vaj je još boji. ....... Ovaj nima šanse ...... Vaj je lupež....... A ki je vaj? Mogli su slike stavit, pa da najlipšega zaokružin....

Badnjak

Još od ručka opterećena ukusnim zalogajima bakalara spravljenoga na 3 načina, lijeno kaučarim.

Na TV-u filmovi prigodnih tema. Živio MaxTv. Kanala i više nego dovoljno.

Palac žilaviji nego ostali prsti, vješto prebire po daljinskom, koji kao da srasta s dlanom.

Vatrica pucketa. Popodnevna idila.

Tiho pada noć.

Sitne kišne kapi nošene jugom, po tko zna koji put, šporkivaju moji barkuni....

Ugodu laganice ''tiiiiiiihaaaaa noooooć, sveeeeeeetaaaaa noooooooć...... nasilno prekidaju plotuni petardi ispaljenih sa skrovitih mjesta po gradu. Opsadno stanje.

Uglavnom nas napada ona kategorija koja je izričito kao nepodobna istaknuta u policijskom proglasu povodom njihove akcije ''Mir i dobro'':

''Prodaja pirotehničkih sredstava je zabranjena osobama mlađim od 16 godina (II. razred), 18 godina (III. razred)''

Lipo. Dici se to ne smi prodat. Ali zato lipo otac kupi sinu, pa se sin igra. Ita petarde, straši tete u fuštani, tira maške......

A moja Nera ima pred infarktno stanje.

Od jutra do večeri, na svaki taj eksplozivni zvuk, ona se sirota podvitoga repa, sklanja: pod kauč, pod krevet, u kredencu, pod škafu..... Nigdje mjesta sebi ne može naći.

Pa ja kao i svaku, evo već šestu godinu postavljam pitanje:

Di povest beštiju pišat na današnju večer?

Pošli smo do groblja. Tobože daleko od pijace.

Kako došli - tako pošli.

Trese se, trpi, ali pišat - jok.

Seli u auto, napravili đir, pošli do Bašace.

Ala, jedva je izašla van.

Popišala se uz gumu i biž nazad u auto.

Doma! Doma! Ajmo doma!!! - očima mi govori.

Sirota moja beštija.

A moramo izač još barem jedan put, oko ponoći.

boje prosinca

Često za Pag kažu da je radi kamenjara sur, radi stoljetnog kamenog grada - siv. To pogotovo važi za ovo hladno doba godine, kad bura otpuše ono malo zelenila, a jedino stvarno zeleno što imamo, zeleno lišće petospore prekrije debelim slojem soli.

Pa ipak, boje se s vremena na vrijeme ipak pokažu.

A ovih dana je malo falilo da grad bude BIJEL.




Tišina ne spada u boje, ali ipak pojačava nijansu....... sivu u sivije, crno u crnije.....

da se sitimo i da se ne satere

Kupila sam taj malešan librić, za koga sam čula da će, kad ugleda svjetlo dana, bit djelo koje će svim dosadašnjim članovima Družine biti na ponos, a svim budućim naraštajima dostojno i istinito prezentirati naše kulturno blago.
Kako sam ja razumila, autorova želja bila je da istraži, ispita i usporedi sjećanja Družine i da ih objavi, kako ih se ne bi zaboravilo.
To mi je zvučalo tako lijepo i savršeno, pogotovo što sama nikad nisam bila član Družine, nikad nisam zatancala, a nošnju sam zadnji put obukla kad sam imala 6 godišć, pa mi koji put bude žao što i sama nisam dio te vesele Družine...
Ali, knjiga je prezentirana svima, pa sa te pozicije, običnog građanina ove zemlje, usuđujem se komentirati pročitano i viđeno:

A onda sam otvorila librić....

Knjigu sam doživila kao običan dnevnik - prisjećanja na lijepa i zanimljiva druženja.
Ni traga onom velebnom uvodu, pa mi je librić ostavi dojam ukoričenog i malo finijeg foja BNB-a.

Na kraju Sanjinog predgovora stoji zaključak koji ne ide u korist konačnog izgleda ove knjige:
''Zato budimo ponosni, volimo i čuvajmo ovo što imamo. Prenosimo to mladima da ovaj grad ne ostane bez duše koja je utkana u folklor, tradiciju i kulturu.''

Predgovor barba Stipe Korena, pun je iskrene ljubavi prema tradiciji, ali i kritičan prema površnom doživljavanju te iste tradicije. Počevši od izvršne vlasti , njenoj slaboj financijskoj podršci, pa do samih izvoditelja tradicije, pjevača, kolara.....
Ista se kritika tako može prenijeti i na ovaj librić. Ispalo je onako po domaću: ''samo neka je''. Šteta.

Dušanov simpatičan pokušaj opravdavanja pomanjkanja gramatičke ispravnosti na račun paškog tradicionalnog nepoznavanja književnog izražavanja, pada u vodu, tone, pod utegom nepoznavanja najobičnije obrade teksta pisanog u Word-u.
Niti brzina kojom je librić pošto-poto trebao izaći baš na dan kad je izašao, ne može to opravdati.

Knjiga se prvi put izdaje samo jednom i nedopustivi su takvi propusti. Paški dijalekt - DA, tehničke pogreške u konačnom izdanju - NE.

I da za kraj izdvojim jedan citat iz predgovora barba Stipe Korena, kojeg bi kao prisegu, trebao izgovoriti svaki novi, a ponoviti svaki stari član Družine i sjetiti se toga svaki put kad prilikom tancanja paškog tanca pogne glavu i zagleda se u noge:

''Kapo tanca, ponosan muž što je baš on izabran da vodi tanac, daje snažnim udarcem noge o tlo znak za izmjenu figura koje se neprekidno izmjenjuju. On pokreće ostale da ravnog pogleda i osmijehom prema svojoj partnerici daju do znanja koliko su bliski u nastojanju da nastup uspije.''

sveta Lucija

Prošla je sveta Lucija, ma ni stala pod moj barkun.....
Bit će da od onoliko barkunov, ni znala uki bi mi rinula kalcetu.


U kojem trenutku našeg života prestajemo biti djecom?

Nane su pomrle dok sam još bila mala. Preko njih mi je sveta Lucija uvik slatkoga nosila.
Onda je ta obaveza ostala na materi....ali ne sićan se kad mi je mat zadnji put umisto svete Lucije nešto dala.....
Kad sam ja to u njenim očima prestala bit dijete koje treba taj običaj.....

Danas kad moja mater ima unučice, a ja nevice, mi njih darujemo u ime svete Lucije.
Ali onaj nekadašnji osjećaj, da sveta Lucija nešto nosi, u meni ni umra. Naravno, ne govorim to na glas, jer bi mi se moglo dogodit da mi mat rece da san ja već vela krava i da to meni ne triba.
Zato nevicama kupin ono ca bi stila da i meni donese sveta Lucija.
Čokolade i bombona.

Pa mi pada napamet..... Majko, pa ca je tako teško sitit se i dat ćeri jednu čikulatu....
Samo zato da se opet oćutin diteton.....

Hrvatski / paški turizam - u korak s vremenom

Približavajući se danu ulaska u Europsku uniju - što god to značilo - budi se u ljudima i nekakva nova, europska svijest. Obogaćuju se apartmani, meću se televizije, plazme, el ce dei, sateliti, klime, friteze.....

Navikli smo da nam svake godine turisti traže nešto novo. I sve češće nam dolaze sa svojim ljubimcima.
Ne smeta nam kad švabo dovede sa sobom ukrajinsku pudlu. Ima Francuza sa škotskim ovčarima, Čeha sa njemačkim ovčarom, Talijana sa aljaškim malamutom.... Naleti i pokoja Španjolka sa perzijskom micom....

Obzirom da smo mi za neke od tih zaostali balkanci i seljačine (iako im to ne smeta kad treba doć na ljetovanje), neki naši iznajmljivači, dosjetili su se zanimljivom rješenju, mogućnosti proširenja kapaciteta i podebljanje kućnog budžeta . Životinje su životinje, ne?
Pa zašto onda ne bi omogućili našem domaćem Zagorcu na primjer, da sa sobom dovede svoju omiljenu puricu? Slavonac nek si povede najbolju prasicu, Međimurka nek si povede patku....i tako. Dobro nama, dobro njima.
Shodno tome, kod jednog ''renomiranog paškog iznajmljivača'' sam pronašla ovakav univerzalni cjenik. Pa ako nemate niš protiv......

:) Renata, moja rodica

Danas sam.... ne.

Maločas sam dobila ovaj e-mail.

Ljudi moji koje veselje! Od nikud (ok, ok, ok.... iz Zagreba...ali tako se kaže) odjednom,iznenada, neočekivano, totalno ne...ne... ne znam kako bi to rekla, pao mi je ovaj e-mail tako radosno na moju malu dušu (copy besede od moje furešte prve rodice).

A ionako već poodavno razmišljam o tome da se pozabavim svojim rodoslovnim stablom, jer većinu roda uopće ne poznam. Osim onih što su razasuti po svijetu, ja nemam pojma niti koga u Pagu imam.....

Naravno, da me je briga znala bi, rekla bi mi mater. A opet se mislim...da je njih briga i oni bi znali......

Uglavnom, ovaj e-mail razveselio me je, usput mi je nahranio ego. A kako Vesna ne može dočekat da vidi što ja to već 15 minuta radim, evo ga copy/paste. Možda se još tkogod ovako razveseli kao ja:

Bog Rosana!


Nisam baš sigurna da me poznaš, ali zato ja poznam tebe, haha. Da ti ne objašnjavam u kakvom smo rodu (po Ambrožićevoj raci), bolje pitaj mamu (mislim da mi dođeš jednako kao Luka, Darijo, Ivo,......, a s njima sam si jako dobra).


Nedavno sam slučajno , ali baš slučajno, otkrila tvoj blog i pošto te nemam gdje javno pohvaliti, imam potrebu tebi osobno napisati da si me oduševila. Često se nasmijem (pogaaaaaj njuuuu......), a često me uspomenama vratiš u djetinjstvo (na naninu ti kuću u Kurilićevoj ulici, na ostatke od ostija po koje smo ko klinci išli kod koludrica).


Želim ti da nastaviš pisati tako pitko, a ja ću te s užitkom čitati i dalje.


Lijepi pozdrav, Renata iz Zagreba






Pozdrav tebi, Renata!

pogaaaaj njeeeeegaaaaa

Kako nekome ki misli da je pažanin, ili nekome ki bi sti bit pažanin, rastumačit ove besede: ''pogaaaaj njeeeeegaaaaa'' ......................

Pravi pažanin mora osjetit naglasak i visinu tona u čak i u ovako napisanim riječima. Pravi pažanin zna kad i zašto se ovakve riječi izgovaraju.
Pogaaaaj njeeega u stvari češće se izgovara u ženskom rodu: pogaaaaaj njuuuu...... Ovakve riječi posebno prepoznaju naše domaće furešte. I jako dobro znaju što je ''ošoba'' koja ih je izgovorila htjela time reći :)

Moja Fejs-Maja je odmah shvatila osnovu, bit fraze i pokušala me ''utješiti'' riječima - PA ŠTO TE BRIGA ŠTO TI TKO GOVORI...BITNO JE ŠTO TI MISLIŠ....
Jedva sam joj objasnila da ''nije meni nitko ništa.......'' nego da samo pokušavam svome Fejs-Juri objasnit što u stvari ta fraza '' pogaaaaj njeeeeegaaaaa'' u svakodnevnom govoru znači.
Moja Fejs-Marija je na prvu odgovorila točno onako kako se od prave paškinje to i očekuje. Njoj ne može promaknut ton u napisanoj riječi :)

Dakle ovako, zamisli situaciju:

Primjer 1.
Kantun: Dvije čakulone, u tipičnoj pozi škvadrona, primijete te kako im prilaziš. Jedna od njih, ispod obrva i u pol glasa izgovara ove riječi: pogaaaaj njeeeeegaaaaa, koje ti, iako tiho izgovorene, ipak čuješ.
Iz toga zaključuješ: Ogovaraju me.

Primjer 2.
Kantun: Dvije čakulone, u tipičnoj pozi škvadrona, primijete te kako im prilaziš. I ti si čakulona, ali si ovaj put imao nesreću na kantun doć zadnji. Jedna od njih, na glas izgovara riječi: pogaaaaj njeeeeegaaaaa, koje ti, naravno, čuješ.
Iz toga zaključuješ: Ca san majcu obuka napak?

Primjer 3.
Fejs: Ti i ja u barkunić od chata:
Ja: pogaaaaj njeeeeegaaaaa
Ti: Vo san svas. Ca?



To bi bila prava reakcija.
Nadam se da sam to dovoljno slikovito napisala. Vjeruj mi, nije bilo moguće jednostvnije :)

dragoj Ireni od njene plavuše

malo za uvod:

vrijeme razgradnje pojedinih vrsta otpada

plastične vrećice 450 - 1000 godina
plastične boce 100 - 1000 godina
filter cigareta 1 - 2 godine
limenka 10 - 100 godina
papirnati rupčić 3 mjeseca
sintetička odjeća 1000 godina
novine 3 -12 mjeseci
ogrisci jabuke 3 - 6 mjeseci

Čitam na portalu naših Komunalija njihov zanimljiv manifest i sve se mislim da li je nešto takvo stvarno moguće napraviti u ovom apatičnom gradu ili je to samo još jedna u nizu nemogućih misija.
Kako sam ovako na brzinu uspila pohvatat, smeće nam mogu naplaćivati prema jedinici mase, prema volumenu ili prema broju članova kućanstva.
Kažu da je osnova obračuna količina. Pretpostavljam da su u pitanju količine KILA

Ako će se računat prema količini KILA smeća, onda će najgore proć kućanstva sa dječicom. Jedna popišana prekonoćna pelena teži...... ? Da bi zaštitili ovu osjetljivu kategoriju, potrebno bi bilo ognizirati još jednu kategoriju otpada.

Već nas pomalo pripremaju na te pozitivne promjene:

SPREMNICI ZA AMBALAŽNI OTPAD
BIJELA BOJA: otpadna bezbojna staklena ambalaža.
ZELENA BOJA: otpadna obojena staklena ambalaža
PLAVA BOJA: otpadni papir, kartonska ambalaža.
SIVA BOJA: otpadna metalna ambalaža.
ŽUTA BOJA: otpadna PET ambalaža.
SMEĐA BOJA: biootpad.

SPREMNICI ZA PROBLEMATIČNE TVARI
CRVENA BOJA: otpadne baterije.
BIJELA BOJA: stari lijekovi.

a pelene bi trebalo odlagati u prozirne spremnike.
Usput bi se mogao pratit uspjeh natalitetne politike.

Pa kažu:
Težimo tome da naš grad bude čist i uredan, a korisnici komunalnih usluga ekološki osviješteni.
Ma mogu ja bit i osviještena i savjesna ali što to važi dok imamo jamu na Vodice? Jeftinije je poć do jame i niti ne gasit auto, prebacit vriću od smeća preko žice u jamu, nego stat u red da bi ti vaga rekla koliko ćeš svoje smeće morat platit.

ili

_____________________________________________________________________________________

ODVOZ KRUPNOG OTPADA
Uža gradska jezgra - SVAKI PRVI PONEDJELJAK U MJESECU od 08:00 dok se ne pokupi u cijelosti

Krupni otpad iznesite navečer od 20:00 prije navedenih termina te odložite na mjesta gdje inače odlažete kućni otpad.

ODVOZ KUĆNOG OTPADA
Uža gradska jezgra
zimski raspored: PODEDJELJAK, SRIJEDA, PETAK: 07.00 - 09.00

ljetni raspored: SVAKI DAN: 06.30 - 10.00

Kućni otpad odlaže se u vreće ili posude za kućni otpad. Posude za kućni otpad poslije odlaganja otpada treba zatvoriti, otpad se ne smije rasipati. U posude za kućni otpad ne smije se odlagati tekuće ili polutekuće tvari, žar, otpad odgrađevinskog materijala, glomaznu ambalažu, leševe životinja, metalni otpad, električne baterije, akumulatore, auto gume, granje i smeće od vrta.

Kućno smeće iznesite navečer od 21:00 do 07:00 prije navedenog termina.

Novi sustav prikupljanja otpada, nazvan EKO PAG navodno počinje od 1.1.2010.
A do tad, one žute vreće koje sam dobila mogu stavit na Vangrada svaki PRVI I TREĆI ponedjeljak u mjesecu, što znači da mi preostaju još 7.12. i 21.12.